Srijeda, 19 Rujan 2018
 
   
Glavni Izbornik
Naslovnica
Trailica
Da se ne zaboravi
Vijesti
Web Linkovi
Povijest
NK Sloga Prud
upni ured
Mjesni odbor
Sponzori
Oglasi
Forum
Etno batina
Akcija
TV program
Video
Snimak Pruda
Kontakt
Brzi pregled Galerije
 
 
 
 
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
Najnovije vijesti


NOVO: Zašto je pala Posavina PDF Ispis

POSAVINA

Zašto je pala Posavina ? Zbog izdaje ? Deala ? Loše organizirane obrane? Slabe vojne discipline i domobranskog mentaliteta? Ili zbog političkog nereda i slabog odaziva vojnih obveznika ? Napokon, je li se uopće mogla obraniti? Je li srpska vojna sila bila takva da šanse nije ni bilo? Pa još ta konfiguracija terena, suzdržanost muslimana?


Nasluao sam se pri?a u kojima su te i takve tvrdnje obrazlagane s uvjerljivo?u i emocijama kojima se teko oduprijeti. to je i razumljivo, jer malo je gdje rat bio tako krvav. I malo je gdje stradalo toliko Hrvata. ?ak tri tisu?e! I to uglavnom vojnika!
Dodue, neki obavjetajni podaci govore o gotovo upola manjem broju. No to su podaci samo za 1992. i to ne za cijelu, nego do pada Bosanskog Broda, dakle, do 6. listopada. Iako taj datum markira gubitak Posavine, ona ipak nikada u cijelosti nije pala. Odralo se Oraje, te hrvatski prostori ispod Br?kog -tzv. Ravne-Br?ko. A tu je rat trajao do primirja uo?i Daytonskog sporazuma (1995.), bio jednako krvav kao i ubita?an, s mnogo rtava na obje strane.
Naravno, to ne umanjuje tragediju bitke za Posavinu, jer ona nije samo u mrtvima nego i u stotinama tisu?a ivih, prognanih i iskorijenjenih. Hrvatska i muslimanska nacionalna mora. Posebno hrvatska - jer podjednako priti?e obje obale Save.
Zbog toga sam u?inio sve da saznam to se uistinu dogodilo. To zna?i da sam i tu, kao i drugdje, obiao teren, samu bojinicu i klju?ne kote. Bio u mnogo sela i razgovarao s brojnim svjedocima i akterima klju?nih doga?aja. Naravno, pro?itao sam i poneto knjiga, publikacija, broura, sve ono to ?ovjeku pribliava kraj, njegove ljude, tradiciju i te ratne godine. Pregledao sam vie od tisu?u stranica dokumenata SIS-a, SZUP-a, te zapovjedi, izvje?a, informacija - i to od razine brigade do razine zapovjednika Slavonskog bojita - vezane za te kriti?ne dane od oujka do listopada 1992. godine. Iz svega toga za me je proizala prili?no jasna slika o tome zato je pala Posavina kao i odgovor na pitanje, je li tako moralo biti.
Ali jesam li time doao i u posjed istine? I to je uop?e povijesna istina? Ona koju ispisuju pobjednici, ili ona koju pamte gubitnici? Ili su to predrasude bjelosvjetskih mo?nika, umotane u svjesne i podsvjesne interese i politi?ke atavizme? Ili moda teorije stratega koji ?esto puta ne uzimaju u obzir vane detalje? Ili pak ono to su doga?aji ispisali u duama ljudi kao njihovu vizuru, njihovo iskustvo, njihovu istinu ? Onu u kojoj ?e odgajati svoju djecu, a ova opet svoju, sve tamo do nekog budu?eg sraza ili zle kobi, programirane ba tom, a ne onom oficijelnom ili u?enom istinom? Dakle, povijesna istina kao svjetlo to prodire u zamra?enu ku?u i otkriva se pogledu zavisno od toga gdje ?ovjek stoji i kakav vid ima? I kakvi ga motivi i kakve traume obiljeuju? Za razliku od drugih stanara tog mra?nog zdanja?
Jednu od svojih istina opadu Posavine iznio mi je i admiral Domazet. Svodi se na nekoliko tvrdnji. Prva: Posavina se ne moe promatrati zasebno, izvan ukupnih ratnih doga?anja u Bosni i Hercegovini. U po?etku ona u srpskim planovima nije bila klju?na strateka to?ka. To su bili Kupres, Livno, dolina Neretve i, dakako, Sarajevo kao poseban slu?aj. Srbi su htjeli staviti pod kontrolu taj prostor i da su u tomu uspjeli, Bosne i Hercegovine ne bi bilo.
Drugo: porazom na livanjskoj bojinici i u dolini Neretve (u travnju 1992.) Srbi mijenjaju svoje planove i okre?u se Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banja Luke i okupiranih hrvatskih podru?ja. Za tu su operaciju oslobodili znatne snage kako opet ne bi doivjeli (strateki) poraz. Ne samo one u Bosni i Hercegovini, nego su dovukli i dio snaga iz Srbije te iz hrvatskih okupiranih podru?ja. Najmanje dva korpusa s oklopno-mehaniziranim brigadama i specijalnim postrojbama. Rije?ju, ili su na sigurno.
Tre?e: kako je prostor Posavine prakti?ki bio u srpskom okruenju, jedina veza s hrvatskim prostorima bila je rijeka Sava. No, u stratekom smislu ona je vie bila prepreka negoli veza, pa je Posavina prakti?ki postala mostobran koji se nije mogao braniti. Hrvatske snage u Posavini, koje jedine u to vrijeme pruaju organizirani otpor, ne mogu same odrati mostobran, jer je za uspjenu obranu potrebna irina operacije gotovo tri stotine kilometara!
?etvrto: ?ak da je Hrvatska i mogla pruiti svu vojnu i materijalnu pomo?, a nije, jer Izetbegovi? nije htio potpisati vojni sporazum s Tu?manom, od toga ne bi bilo odlu?uju?e koristi. I to zato to bi takvo pruanje pomo?i zahtijevalo desantnu operaciju, a ona je, kako naglaava Domazet, najsloeniji oblik vojnog djelovanja za koji Hrvatska vojska u to vrijeme nije bila osposobljena. Osim toga, Srbi su imali i dovoljno vremena i dovoljno snaga da bitku rijee u svoju korist.
Strateki gledano, Posavina se u tim okolnostima nije mogla obraniti, izri?it je Domazet. To vie to su postojali i me?unarodni pritisci na Hrvatsku da se ne mijea u tu?e stvari. A o njihovom karakteru govori i ?injenica da po me?unarodnom pravu svaka drava smije intervenirati na teritorij druge drave u dubini od 60 kilometara, ako se iz te drave ugroava njezina sigurnost. A upravo je to bio slu?aj i na sjeveru i na jugu Bosne i Hercegovine. No, to velike sile nisu uzimale u obzir. Druga teorija polazi od neto "banalnijih" okolnosti. Od mentalnih razlika posavskih Hrvata. Od njihova razli?itog odnosa prema zemlji kao rodnoj grudi i izvoru ivota. Nju ne zastupaju samo oni koji su se u Posavini uspjeli odrati, nego i oni dolje, u ep?u, na primjer. A i neki fratri su mi o tome govorili. Dakako, nikada kao isklju?ivom razlogu gubitka Dervente, Broda, Odaka...Ali svakako kao vanoj sastavnici u rekonstrukciji posavske tragedije.
Na?elno, Posavljaci su vrijedni i mirni ljudi, neskloni euforiji i bilo kakvim zastranjivanjima. Takvi su i tamonji Srbi, a i muslimani. To potvr?uje i ?injenica da doma?i Srbi nikada nisu ?uvali crtu, barem ne na najteim bojinicama. Bili su premekani za takav posao, premalo zalu?eni ?etni?kom ideologijom i nedovoljno agresivni. Zato je taj posao povjeren krajinicima iz banjalu?kog kraja, pravim ?etnicima.
Muslimani, kad su se prihvatili puke, pokazali su i izdrljivost i hrabrost (samo u Orakoj brigadi poginulo je dvadeset jedinaca iz muslimanskih obitelji!), no nikada nisu podlegli iskuenju islamizma. Moda i zato to je mla?i svijet slabo iao u damiju, moda zato to su preteno ivjeli u gradovima, a moda i zbog fizi?ke odvojenosti od matice vlastitog naroda. U svakom slu?aju na sarajevske ili tuzlanske radikalizme i zaotravanja prema Hrvatima mnogi su domicilni muslimani odmahivali rukom, dobacuju?i - Pusti heme! tovie, poneki je na odori nosio i krunicu!
Sami Hrvati, opet, nisu isti u Oraju, Odaku ili Derventi. Oni u Oraju, ili oni iz Gornje Skakave na Majevici, imaju sve karakteristike tipi?nog Posavljaka, ali se u kriznim situacijama, kad su izazvani, pretvaraju u nepopustljive pa i agresivne ljude. Agresivniji su svakako i od doma?ih Srba, ali i od Hrvata zapadnije od njih. Vjerojatno zbog toga to su upravo metafizi?ki vezani za zemlju. I to jednako za zemlju kao rodnu grudu, kao i za zemlju kao izvor ivota, kao sveto tlo, posve?eno znojem i radom. Nigdje stanovnici nekog kraja nisu tako dugo i tako duboko ukorijenjeni kao u orakoj op?ini. Tu ive stolje?ima i ako se pogledaju njihova prezimena, onda se vidi da nema mnogo novih, ali ima na pretek onih to potje?u iz davnine.
Tu se ivjelo isklju?ivo od zemlje i tu se zemlja branila do posljednjeg daha. Od turskih do dananjih vremena. Tu su ljudi apsolutni domobrani. Moe ih samo mrtve odnijeti s ku?nog praga. S pukom u jednoj, a s raspelom u drugoj ruci.
Takvi su i Hrvati ispod Br?kog. Kad sam obilazio bojinicu na Boderitu, ljudi su mi objanjavali kako je crta mogla biti racionalnije ukopana, ali se vodilo ra?una da obuhvati sva?iji grunt! Ako je ne?ija njiva bila pedesetak metara ispred idealne crte, crta se ukopavala tih pedeset metara dalje, pa makar to i ne bilo vojni?ki najispravnije. Ali je bilo psiholoki i mentalno !
Povijest tog dijela Posavine poznaje svakakva dovijanja da se ostane na rodnoj grudi, na svojoj njivi i livadi, da se ne podlegne osvaja?u i ne ispari u bijeli svijet. Tolisa je jedno takvo selo koje je kompletno premjeteno, skupa sa svojim samostanom, kako bi se izmaklo turskom osvaja?u. Ali samo toliko da je ipak ostalo u starom kraju. To ukopavanje u zemlju, simboli?no i stvarno, gotovo je genetski usa?eno u ljude. I zato su pravi rovovi i iskopani na tom - ina?e neprikladnom i mo?varnom podru?ju!
U Odaku je ve? poneto druk?ije, a u Derventi posve druk?ije. Tamo - ako je vjerovati znalcima - nema mnogo prezimena starijih od sedamdeset godina. Tamo su uglavnom doljaci iz Hercegovine i Srednje Bosne, ljudi naviknuti na progone i svakako nedovoljno ukorijenjeni u novom zavi?aju. Moda i zato to se tu moglo ivjeti i od drugih stvari, a ne samo od zemlje, a moda i zbog posebne naravi. Jer Derven?ani su se u po?etku tukli kao malo tko. tovie, jednom su doli i do Doboja, a drugi put vratili ve? izgubljenu Derventu. No kad su kola krenula nizbrdo, bilo je gotovo.
No kamo s podatkom da je u trenutku najlju?ih borbi za Bosanski Brod oko sedamdeset posto mladi?a sposobnih za vojnu slubu napustilo grad i otilo u Hrvatsku? U urbani mentalitet? Ali to je onda s Orajem ili Vukovarom u Hrvatskoj? Ili Zagrebom koji je dao najvie brigada u Domovinskom ratu?
Teorija o povezanosti posavskog ?ovjeka sa zemljom svakako ne objanjava sve, ali baca stanovito svjetlo na rasplet situacije. Ako ni zbog ?ega drugog, a ono zbog toga to dobar broj ljudi u nju vjeruje.
Postoji i tre?a teorija. Ona govori o tome da svugdje gdje su se Hrvati nali u okruenju, gdje nije postojao izlaz, tu su se i odrali. Koliko god bila paradoksalna, donekle ju potvr?uju doga?aji od Srednje Bosne, preko ep?a, Rame, do Oraja i br?anskog slobodnog teritorija (Ravne-Br?ko).
Iz Oraja su dodue mogli u Hrvatsku, ali ne preko mosta, nego samo uz pomo? skela. A to zna?i da se nisu mogli -da su i htjeli - uredno i brzo povu?i, a da ?etnici to ne iskoriste i ne naprave pokolj. I nad vojskom i nad civilima.
Oni pak dolje u Ravne-Br?kom imali su jo manje izbora: ili opstati ili nestati, jer su doista bili u totalnom okruenju. ?ak i bez skela, jer Srbi su bili na Savi, u Br?kom. Dakle, bili su pritisnuti na nekih stotinjak kvadratnih kilometara, gladni i iznureni. Ali s jasnom svije?u da mogu ostati ukopani u zemlju ili otputovati na Nebo. Tre?eg nije bilo.
Jesu li to okolnosti u kojima ?ovjek za svagda prekida sa strahom i jedinu ansu vidi u borbi? Ba kao to se ?ini da cigareta, koju tada smota od li?a loze, i nije tako loa ? Jer druge nema ? Pa pui "gro?e" i sretan si da ti je Bog i to dao?
Koliko je, dakle, onaj most izme?u dva Broda pridonio gubitku Posavine? Pitanje koje je moda apsurdno, ali se name?e gotovo samo od sebe. Ba kao i ?injenica da je taj isti most bio i u funkciji obrane i da je, naposljetku, spasio i mnoge ivote.
?etvrtu teoriju ispisuju ve? spomenuti dokumenti - SIS-a, SZUP-a, kao i brojna izvije?a i zapovjedi. Ona je istodobno konfuzna i uvjerljiva. Zbog toga najprije nekoliko okvirnih ?injenica. Prvo: po?etkom travnja snage HVO-a i HV-a osloba?aju cijeli teritorij op?ine Bosanski Brod, ve?i dio op?ine Derventa, op?inu Odak, Modri?a te probijaju koridor prema Grada?cu. Brzo, a moda i prebrzo. Tako je bilo do po?etka srpnja, pri ?emu u tom periodu na podru?ju Bosanske Posavine nije bilo zna?ajnih snaga HV-a.
Sedmog srpnja ministar obrane Gojko uak izdaje zapovijed svim zapovjednitvima HV-a, koja glasi:"Nije dozvoljeno ni jednom zapovjedniku slanje ili upotreba Hrvatske vojske izvan granica Republike Hrvatske. Svi koji to u?ine bez izri?ite zapovjedi Vrhovnog zapovjednika snosit ?e posljedice za svoje postupke. Ukoliko dobrovoljci iz hrvatskih postrojbi koji su rodom iz Bosne i Hercegovine ele i?i na ratite i braniti svoje domove, zapovjednici ih ne smiju u tome zaustavljati".
Sredinom srpnja padaju redom Modri?a, Odak, dio op?ine Derventa i sam grad Derventa. Zanimljivo je da je u to vrijeme u Zagrebu potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji izme?u Hrvatske i Bosne i Hercegovine (21. srpnja 1992.) koji predsjednik Tu?man naziva "povijesnim", a Alija Izetbegovi? "vanim". U intervjuu HTV-u istog dana Izetbegovi? je objasnio da jo nije vrijeme za vojni sporazum, koji bi srpski narod "sigurno shvatio kao prijetnju" te da bi "bilo bolje ostaviti jo malo prostora za djelovanje me?unarodnih faktora".
Ta izjava, koju je ukova zapovijed samo "anticipirala", jasno pokazuje zato Hrvatska, da upotrijebim rije?i povjesni?ara Davora Marijana, nije mogla stvoriti "javnu osnovu za djelovanje u Posavini" i zato je djelovanje moralo i moglo biti samo na dragovolja?koj osnovi.
Sredinom rujna padaju vane strateke to?ke Begluci-Babino Brdo-Bijelo Brdo-Kostrea-?elarue-Markovac. A 6. listopada, u ve?ernjim satima i sam Bosanski Brod. U me?uvremenu dolazi do kaosa i samovoljnog naputanja poloaja 101. brigade HVO-a (krajem rujna) te 3. A br. i 108. brigade HV-a uo?i pada Bosanskog Broda.
Druga vana ?injenica je ta da je za vrijeme tih doga?aja na?elnik Glavnog stoera HV-a bio general Antun Tus, zapovjednik Slavonskog bojita, general Petar Stipeti?, zapovjednik Operativne zone Osijek, brigadir Vinko Vrbanac, a zapovjednik Operativne grupe "Isto?na Posavina", pukovnik Vinko tefanek.
Dokumenti pak kau: 16. lipnja pukovnik tefanek u Dnevnom izvje?u navodi da je stanje na derventskom ratitu "kriti?no" te da je osnovni problem taj to "nema dovoljno boraca." Ranjeni u rovovima primaju infuziju (borci 103. brigade), jer ih nema tko zamijeniti.
Jedanaest dana kasnije, brigadir Vrbanac zbog iste situacije trai od generala Tusa da mu dade 2-3 brigade kako bi ih prebacio u Posavinu. A pukovnik tefanek 13. srpnja trai objanjenje zato su 157. i 108. brigada HV-a odbile izvriti zadatak u Bosanskoj Posavini.
Izvje?e SIS-a za period od 4. do 10. srpnja govori kako sve ukazuje da ?e se bez ozbiljnijeg ugroavanja neprijateljskih snaga po dubini zaposjednutog podru?ja, teko mo?i zaustaviti agresorovo daljnje napredovanje. Istodobno se navodi da je moral u HV-u nizak, a osobito u HVO-u, da je slaba stega, loa organiziranost i da su nejasni ciljevi. Snage Banjalu?kog korpusa napadaju s jakim oklopom (30 tenkova) uz podrku topnitva i avijacije. Pritom Srbi udaraju po cijeloj crti, ali u manjim grupama, s 3-5 tenkova i ?etom pjeaka.
U kasnijim se izvje?ima govori o nedostatku streljiva, osobito za topove te o tome da su dijelovi 108. i 109. brigade HV-a samovoljno napustili crtu u sektoru Zborite (1. listopada). A cijela 108. brigada ?etiri dana kasnije samovoljno odlazi iz podru?ja Kri?anovo - s. Donje Kolibe i to preko Save u Slavonski Brod.
Tijekom no?i od 5. na 6. listopada i 3. "A" br. samovoljno odlazi sa crte u Slavonski Brod ?ime je pravac s. Kri?anovo-Rafinerija bio otvoren neprijateljskim snagama. 101. brigada HVO-a iz Brodskog Polja 6. listopada pani?no naputa poloaje, bjei u Bosanski Brod gdje borci izvla?e svoje obitelji i s njima preko mosta bjee u Slavonski Brod. U 17 sati ?etnici ulaze u grad. Niti jedna postrojba HV-a u tim trenucima nije htjela prije?i na desnu obalu Save radi neposredne obrane mosta, pa su to na kraju morale u?initi specijalne postrojbe MUP-a iz Slavonskog Broda.
U to vrijeme, kako svjedo?e dokumenti, u Slavonskom Brodu su osobno general Stipeti?, brigadir Vrbanac i pukovnik tefanek. A u 18 sati general Stipeti? nare?uje povla?enje hrvatskih snaga iz sela Kora?e skelom preko Save, dok u ve?ernjim satima na zapovjedno mjesto Operativne grupe "Isto?na Posavina" dolazi i general Tus. Zahtijeva da se osnuje komisija koja ?e istraiti zato je dolo do gubitka mostobrana na brodsko-derventskom ratitu.
est dana nakon toga, general Stipeti? pie "Analizu : zaklju?ke o bojnom djelovanju na brodsko-derventskom bojitu od 28. 9. do 7. 10. 1992. godine". Tu navodi da su razlozi takva neslavna ishoda viestruki: nejasni stavovi oko uporabe jedinica HV-a izvan podru?ja Republike Hrvatske (osim dragovoljaca) kao izabrana topni?ke potpore s prostora RH, to je loe utjecalo na moral vojnika. Isto tako kae da su veliki gubici u postrojbama HVO-a dodatno demoralizirali postrojbe kao i izbjegavanje vojnih obveznika s podru?ja Bosanske Posavine da se uklju?e u obranu. Svoj obol prilikama dala su i lana izvje?a s terena kao i nejasni sustav zapovijedanja zbog samovoljnog naputanja poloaja. U svezi s potonjim Stipeti? u Analizi izri?ito navodi: s obzirom da intenzitet borbenih djelovanja u ovom periodu (od 28. 9. do 7.10. 92.) nije bitnije poja?an, nema opravdanja s vojni?ke to?ke gledita za navedene postupke postrojbi, a posebno za samovoljno naputanje crta. Stipeti? pritom misli na postrojbe koje su samovoljno napustile poloaje upravo uo?i pada Bosanskog Broda, dakle, nekoliko dana prije 6. listopada, kao i samog tog dana.
To isti?em zato to mije u o?i upalo njegovo izvje?e o "Stanju na bojitima Operativne grupe Isto?na Posavina" napisano samo tri dana prije pada Bosanskog Broda, dakle 3. listopada, a upu?eno GS HV-a (Operativnoj upravi). Tu Stipeti? kae upravo suprotno, a to je da se posljednjih dana u zoni odgovornosti OG "Isto?na Posavina" stanje "naglo usloava" da neprekidno traju tenkovsko-pjea?ki napadi na derventsko-brodskom dijelu fronta, te da neprijatelj topovima tu?e cijelu zonu mostobrana i da pritom dobiva i pomo? iz zraka. Istodobno dovla?i i nove oklopno-mehanizirane snage te pjeatvo...!
Dakle: tri dana prije pada Bosanskog Broda javlja generalu Tusu da je situacija izrazito teka, da se dramati?no pogorava, dok u Analizi, napisanoj nakon pada Bosanskog Broda, tvrdi da je stanje u tom istom periodu bilo normalno, bez bitnije poja?anih napada neprijatelja.
To moda i ne bi bilo toliko vano da 9. listopada istrana komisija Operativne zone Osijek nije utvrdila kako je zapovjednik 108. brigade HV-a, pukovnik Stanislav Sori?, odgovoran za naputanje poloaja svoje brigade i za neuspjeh brigade na bojinici, pa je protiv njega predloila poduzimanje mjera, zbog ?ega je i smijenjen.
No nezgoda je u tomu to je pukovnik Sori? punih dvadeset dana prije pada Bosanskog Broda uputio generalu Tusu kao i Vrhovnom zapovjedniku dramati?no pismo u kojem navodi da je 108. brigada posve iscrpljena, da je u posljednjih 58 dana ?etrdeset dana bila na poloajima i da je za to krivo Zapovjednitvo OG "Isto?na Posavina" koje nije dopustilo odmor. Sori? zbog toga najavljuje i mogu?nost da bi borci mogli samovoljno napustiti poloaje.
U izvje?u od 5. listopada, dakle, u samom finiu ratne drame, pukovnik Sori? tvrdi da su dijelovi njegove brigade samovoljno napustili poloaje zbog toga to je brigada dovedena - "isklju?ivo tu?om pogrekom"-u takvu situaciju. Dodijeljena joj je prevelika zona odgovornosti, nije imala mogu?nost smjene, a primala je vatru i s le?a i sa strane zbog toga to su drugi napustili poloaje.
S tim u vezi vano je jo i to da istog dana kad je komisija Operativne zone Osijek svu odgovornost prebacila na pukovnika Sori?a, 24 ?asnika njegove brigada upu?uju pismo predsjedniku Tu?manu u kojemu kau da ne prihva?aju Sori?evo smjenjivanje s mjesta zapovjednika 108. brigade te da odgovornost za doga?aje od 5. i 6. listopada ne snosi samo on. Pritom su naveli da je brigada imala 111 poginulih, 243 tee i 307 lake ranjenih te 19 nestalih boraca.
Svojevrsno svjetlo na tu raomonsku situaciju baca i Izvje?e to ga je 13. listopada GS HV-a uputio zapovjednik Operativne zone Osijek, brigadir Vrbanac. On tu otvoreno priznaje da se crta bojinice nije utvr?ivala (nije se radila fortifikacija), da su na poloajima ?esto bile manje i neuvezane postrojbe koje su tamo kratko boravile, pa se nisu htjele ukopavati, da su postojale napetosti i sukobi izme?u postrojbi HV-a i HVO-a, da pri povla?enju postrojbe nisu odlazile na rezervne poloaje, nego su odmah ile preko Save, da je nedostajalo streljiva...
Izvje?e zavrava priznajem: osobno se smatram odgovornim, a kao vojnik posti?en i popljuvan, jer nismo izgubili Brod u krvi i znoju, ve? u bezglavom povla?enju!
Naiao sam na jedno izvje?e SZUP-a u kojem se kae da se prvih dana oruane agresije na Bosansku Posavinu ve?i dio Muslimana i Hrvata odnosio spram agresije u stilu "neka ima vlast tko ho?e, samo neka bude mir", to je pridonijelo brzom zauzimanju Bosanskog amca, Modri?e i okolnih mjesta od strane JA i srpskih ekstremista.
U drugom, pak, nailazim na to da je Zlatko Maji?, zapovjednik obrambenih snaga u Derventi zatvorio bez ikakve osnove stotinu Srba, dok 38 ?etnika ne eli predati Vojnoj policiji. A istodobno puta na slobodu izvjesnog majora Veli?kovi?a! Pa se zaklju?uje da sve to upu?uje na mogu?u izdaju. Jer Maji? na podru?ju Dervente vodi obrambeni rat na takav na?in da neprijatelj postie uspjehe i nanosi teke gubitke obrambenim snagama. I to u gradu u kojem ima 3500 boraca! Zbog toga je na njega izvren neuspio atentat..
.
U neto kasnijoj informaciji se navodi da je u samo dva dana krajem lipnja u Derventi poginulo 50 boraca a ranjeno vie od stotinu, te da su branitelji ogor?eni na Maji?a, smatraju?i da je izdao grad nare?enjima o povla?enju i sumnjivim odlukama. Tri dana kasnije ve? se konstatira: svakodnevno gine pedesetak branitelja, a ranjenima se niti broj ne zna...
?itam i ovo: krajem lipnja pada Modri?a bez ispaljenog metka. Iako je tamo bilo 2000 pripadnika HVO-a. Pobjegli su na podru?je op?ine Odak pri ?emu se raspala 102. brigada. Koridor irine 8-10 kilometara izme?u Grada?ca i Modri?e bio je bitan za obranu. Ipak nije zaposjednut premda se o tome dvadeset dana govorilo....
Izvje?e iz druge polovice kolovoza govori pak o tekim sukobima u Kriznom stoeru Bosanskog Broda. Pripadnici obrambenih snaga pucali su na predsjednika stoera Iliju Kljai?a...
Nailazim i na dramati?na upozorenja koja govore o tome da e razdor izme?u Muslimana i Hrvata svakim danom sve ve?i, da Muslimani masovno skidaju oznake HVO-a i odbijaju se boriti u zajedni?kim postrojbama... Te da ?e slijede?ih dana HVO biti stavljen izvan zakona ako se ne podredi zapovjednitvu Armije BiH....
Pa na izvje?e o drami 101. brigade HVO-a koja je izgubila 350 boraca dok je 1400 ranjeno i sada u svom sastavu ima jo samo 600 sposobnih za borbu. Jo se navodi da je zapovjednik 4. bojne, Blaan Kljai?, iznerviran cijelom tom situacijom potegnuo pitolj na zapovjednika brigade Ivana Kolaka i to u nazo?nosti generala Petra Stipeti?a...
Sve u svemu kaos, nedostatak autoriteta, slaba ili nikakva fortifikacija. I rezervni poloaji u drugoj dravi! Ali i teak danak u krvi hrvatskih branitelja.
U ruke mi je dola i jedna tipi?na zapovijed. Tipi?na utoliko to se iz nje vidi sav ponor izme?u fakti?nog stanja na terenu i predodbi koje su o tome vladale u kancelarijama viih zapovjednika. Zapovijed je napisao general Stipeti?, a odnosi se na derventsko-brodski pravac. Tu stoji:"Ostvarite potrebne uvjete za slamanje i razbijanje neprijatelja i protunapadna djelovanja naim snagama"!
To je nare?eno u najdramati?nijim trenucima! Zna?i li to da su zapovjednici u svojim tabovima planirali operacije kao da zapovijedaju ustrojenom i dobro organiziranom vojskom, a ne dragovoljcima i u najboljem slu?aju vojskom koja je bila tek u zametku? Je li doista rije? o kolosalnom nesporazumu?
O ideolokoj matrici utisnutoj u podsvijest po kojoj je vojska isto to i JNA i to onakva kakva je idealizirana u udbenicima ? Pa zapovijeda sukladno tomu ? I zato forsira napad ?ak i onda kad je jasno da ni obrana nije sigurna ? Juri drugovi! Nema veze to se kre?e ni od kuda i to se nema kamo vratiti. Jer nema utvr?enih crta. Ali ih zato ima na karti, kao i sva sila brigada.
Tko je kriv? Kompleks JNA? Nesposobnost? Op?e prilike? Sve zajedno? I svi zajedno?

Jedno mi se ?ini nedvojbenim: nimalo nema krivnje na tisu?ama poginulih i ranjenih boraca, na onim iznurenim momcima na crtama, slu?enim od tog dosu?enog i kreiranog kaosa. Tog ?elika koji se na njih sru?io i te srpske gladi za Savom.

 

*
Srbi su ipak postigli cilj. Mnogi su pobjegli u Hrvatsku. Najvie ene i djeca, a s njima i gvardijan samostana iz Dubrava te prvi ?ovjek br?anskog HDZ-a Mijo Ani?. Otili su ?amcima. Potiho, kao neko? mnogi iz ovih krajeva. Posebno poslije Drugog svjetskog rata, kad su im komunisti oduzeli zemlju. Najvie u Otok, Vrbanju, Spa?vu, Gunju i Vinkovce.
U Ravne-Br?kom ostali su mukarci sposobni i spremni za borbu. I neto svijeta da sve to izdre.
U to vrijeme 108. brigada HVO-a (br?anska) postojala je samo na papiru. Tek poslije ovog pokolja po?ela se ozbiljnije ustrojavati, a bojinica utvr?ivati. Kad je za koji mjesec narasla, brigada je imala pet bojni. Dvije hrvatske i tri muslimanske. Zapovjednik je bio Farid Mujkanovi?, bivi ?asnik JNA, star trideset godina, koji je srednju kolu zavrio u Njema?koj, pa je taj jezik govori te?no i bez pogreke. Bio je iznimno hrabar i imao prirodni autoritet, jer je u najteim bitkama izravno sudjelovao kao borac.

Vojska mu je vjerovala. I Hrvati i Muslimani. Nije bio optere?en ?injenicom da zapovijeda postrojbom HVO-a, za njega su bile vane samo dvije stvari: da ispred sebe ima zajedni?kog neprijatelja i da brani isti uplaeni narod. Alaha je ostavio nebu, a politiku onima u Sarajevu.

 

*
General Praljak sjedio je u svom uredu na Kreimirovom trgu u Zagrebu. Bilo je rano poslijepodne. Lipanjsko sunce padalo je u sobu, mijeaju?i se sa sitnim ?esticama praine, koju ina?e ?ovjek ni ne primje?uje. Pomalo mu se spavalo. Bilo je to njegovo vrijeme. Spavao je brzo i duboko, a to zna?i malo ali temeljito. Nekoliko sati po no?i i ?etrdesetak minuta po danu. I bio je kao nov. Pogledao je na sat, vidio da jo ima dvadesetak minuta, podigao slualicu i rekao tajnici - Dobro, neka u?e!
Bio je to Nijemac po imenu Horst. Negdje iz Donje Bavarske. Mogao je imati izme?u dvadeset i pet i trideset godina. Nosio je uniformu HVO-a, pomalo naklapao hrvatski, no s Praljkom je govorio njema?ki. Poznavali su se otprije. Zapravo, vidjeli su se prvi put prije nekoliko mjeseci. Horst je doao u Zagreb i silom htio u Hrvatsku vojsku. Ali nije bio ni pustolov, ni ugursuz, ni pas rata. Vjerovao je da se Hrvati bore za pravednu stvar i htio im je pomo?i. Moda i pod dojmom njema?kog ujedinjenja, one euforije koja je devedesete zahvatila Nijemce, kad se ?inilo da nema ni?ega to moe, ili smije, osujetiti pravo naroda da bude slobodan. Deutschland einig Vaterland!
I pod dojmom bitke koju su Genscher i kancelar Kohl vodili za priznanje Hrvatske i napokon uspjeli godinu dana kasnije.
Praljak nije znao kamo bi s tim momkom, pa ga je poslao u Slavoniju, a od tamo je otiao u 103. derventsku brigadu. Sad je bio tu, oja?en zbog stanja na bojinici. - Sve je to loe, tamo je rasulo, nema koordinacije. ?ista katastrofa. Disaster, Herr General!
Ovaj mu je pokuao re?i da u ?akovu ima generala Stipeti?a, neka se njemu obrati, no Horst nije htio ni ?uti. Molio ga je da po?e s njim, da vlastitim o?ima vidi kako stvari stoje. Praljak se malo ne?kao, ali je pred sobom imao ozbiljnog i ?asnog momka pa je na kraju rekao - Einverstanden!
Krenuli su jo istu ve?er, vozili se satima po podravskoj magistrali, preno?ili u nekom naputenom hangaru i ujutro bili u Slavonskom Brodu.
Oko osam sati otiao je u zapovjednitvo, a straar ga na vratima pitao je li najavljen. - Ovo nije hotel, vole jedan! Zna li ?itati oznake na ramenima!? - izderao se svojim tekim glasom i jedva suspregnuo da ga ne odalami.
U hodniku je primijetio mlade ene u savreno skrojenim uniformama kako idu gore dolje, izlaze i ulaze u kancelarije kao da su u kakvoj avio-kompaniji. Bile su izazovne u tim pripijenim uniformama, ali mu se sve to skupa nije svi?alo.
Iako se teko susprezao da privla?noj eni ne dobaci kakav kompliment, ovo tu ga je uznemirilo. Nije mu pristajalo uz ono to je slutio da se doga?a s druge strane mosta.
I pukovnik tefanek djelovao je jednako fino i ugla?eno. Bio je gromada od ?ovjek kao i Praljak, samo crn i s brkovima, koje je lagano dodirivao za vrijeme razgovora. Pripovijedao je kako je sve pod kontrolom, da nema ve?ih problema, a ostalo ?e se ve? rijeiti. Ponudio ga pi?em, pokazao mu karte i ljubazno se smjekao.
Praljak se sve vie mrtio, rekao - U redu, a sad idem prijeko! - i otiao.
Ubrzo se osvjedo?io da ovi tu nemaju pojma o tome da Derventa pada, da je 103. brigada u rasulu, da su ljudi po umama. U me?uvremenu je otiao u Zagreb, pokupio svoje momke -satniju 2. gardijske brigade, de?ke iz Virovitice i Vukovara. Njih moda tristotinjak. I vratio se. Kao dragovoljac!
Nakon desetak dana u dnevnik je zapisao: "Pri uvo?enju satnije na poloaje kod Bosanskog Broda vidio sam ljude u jarcima, iscrpljene i izlu?ene, bez ikakvih fortifikacijskih crta. Svakog dana i no?i Srbi su negdje probili crtu, mi ju s mukom zakrpamo, tu?emo se, skinemo pokoji tenk, ali nita vie. Pokuao sam od zapovjednitva u Slavonskom Brodu dobiti bager, ili rovokopa?, vre?e za pijesak, kako bih utvrdio crtu, ali nikada nita nisam dobio. S takvom organizacijom ne?emo se mo?i odrati. Rasulo i trule na sve strane.
Neku no?, negdje oko dva sata, nabasao sam na pedesetak ljudi. Bili su to Zmajevi od Bosne, uglavnom Muslimani. Napustili su poloaje pod punim naoruanjem. Pitao sam ih tko im je zapovijedio da se povuku, a oni mi odgovorili - General Praljak! Spopao me bijes, dreknuo sam - Ja sam general Praljak, mar natrag na poloaje! - Svi su se razbjeali, vratila su se samo petorica".
Bio je po?etak srpnja. Sunce je prilo. Srpski tenk je ispalio granatu, jedan je momak odmah poginuo, drugom je otrgnula nogu. Svena Lastu, glumca, rapnel je ranio u le?a. I prije toga su momci ginuli, Praljak je bjesnio. Psovao i strijeljao o?ima, gestikulirao ru?etinama. Ovaj posljednji doga?aj posebno ga je pogodio. Nigdje saniteta, nikakve organizacije, sve je morao sam, gotovo privatno organizirati.
A onda se pojavio general Stipeti?. U koli u Novom Selu. Ba kod njega. Sav bijes, sav jad, svu frustraciju koju je danima nosio i koja ga je prodirala, iskalio je sada na tom ko?atom licu.
- Pa je li ti znade u kakvom je stanju bojinica, to se tu deava? Ljudi mi ginu bez veze, zbog vas gore! Sve ste usrali, sve se raspalo, nikoga nema, ?etnici su nam raznijeli desnu stranu....
Stipeti? je sve mirno sluao, a onda se pribliio stolu, udario akom o nj i dreknuo - Tu ?emo onda 108.! - pogledavi Praljka s izrazom lica koje je odavalo neko prigueno zadovoljstvo.
Ovaj je na ?as stao, gotovo se zahliknuo od bijesa, pa doslovno poludio. Po?eo je bacati sve sa stola to mu je dopalo aka, psovati da ni sam vie ne zna koga. U djeli?u sekunde poeli Stipeti?a ?epati za vrat, da mu pokae gdje je ta njegova 108.! Da mu utuvi u tu oficirsku glavu da se ovako vie ne moe, da na karti moda ima sve brigade, ali da je ovdje druga pri?a.
Nakon sedamnaest dana, koliko je sve skupa ratovao u Bosanskoj Posavini, Praljak se 8. srpnja vratio u Zagreb. A u dnevnik zapisao:

"Sa svojim momcima uspio sam odrati crte kakve sam i zatekao. Ali mi je postalo jasno da u postoje?im okolnostima to na dulji rok nije mogu?e. Jedini spas za Posavinu bio bi da se tamo poalju ?etiri do pet zapovjednika a la Gotovina, Crnjac, i sli?ni i da se u?ini isto to je u?injeno u Hercegovini: brzo utvrdi crta i uspostavi efikasni ustroj".

Preuzeto sa: http://www.hercegbosna.org/ostalo/kronika.htm
Komentari
Dodaj Novi RSS
Anoniman   |2012-06-10 00:13:00
Zmaj od Bosne satnije su uvlacene sa namjerom da svi izginu ,neki su u mocvarama zaglavili na Orasiju ,2 satnija se podjelila na dva djela pola ih krenulo prema Gradacu Dok se jos moglo nekako proc od Broda do Gradaca ostatak je zaglavio u Kotorsku i stavio se pod komandu TO. TO koji je bio opet pod terorom Hrvacki ubica i razni formacija policije i SISA. Pisali su krv do Broda od pada Kotorska.Nakraju koji su ostali zivi il neranjeni tokom povlacenja od sela do sela,uvjek medu prvim na lini odbrane i pod stalnom prijetnjom da budu pobijeni od neki zajebani hrvacki policajaca u cistim patikama.TI patikasi su mogli ubit koga hoce pa cak i ranjenika iz bolnice.Svi ti srcani dobrovoljci koji su htjeli da se bore za Bosnu a bogami mnogi od nas i za Hrvacku koju smo volili i smatrali domovinom na neki nacin i vjerovali joj.Zavrsili na stadionu u Sl:Brodu dje su razoruzani i zamalo pobijeni od HV unaprijed su bili planirani kao Hrvacke zrtve na posavini koja je vec tada data i od Sl.Broda zajedno sa Odzacanima Taravljnima Kotoranima koji su bili naj vece formacije bosnjaka ,kud koji mili moji.Jedini je HOS ostao vjeran borbi i neki neinformisani i tvrdoglavi casni hvacki ratnici ne pickice koje su za dan prvog suborca strpali u logor jebali nam mater kao hvala sto smo ginuli i po Osjeku i Vinkovcima i Capljini i dje jos nismo za Hrvacku davali krv.Sramna je izdaja ta koju je Tudman napravio mada je postigo cilj i dobio Hrvacku.Neznam koliki je broj nas Bosnjaka izginulo u Hrvacko-Srbskom ratu a ni koliko nas je kasnije poginulo u Bosnjacko -Hrvackom al smo mi Bosnjaci i nasa krv na razlicite nacine naj vise dali za tu Hrvacku.Nekad svjesno ginuli a nekad ko valuta prodaje i cjenkanja sa Srbima dali zivote.Nek se stidi svaki Hrvat koji nevidi nasu zaslugu u stvaranju i postojanu Hrvacke a kamoli da nas prezire i mrzi ,bez obzira na Hrvate koji su izginuli u ratu sa Armijom BH koji ste nametnuli.I pored toga smo mi Bosnjaci dali po naj vise za Hrvacku Nekad bi neko pored psovki trebao rec i HVALA
kuja  - izdaja   |2011-02-10 18:10:55
domazet lae kad kae da se nije mogla branit...
Stanislav  - Zatoje pala Posavina   |2010-07-28 22:55:53
Odgovor na pitanje zato je pala Posavina nalazi se u ovom citatu iz teksta:
"Prvo: po?etkom travnja snage HVO-a i HV-a osloba?aju cijeli teritorij op?ine Bosanski Brod, ve?i dio op?ine Derventa, op?inu Odak, Modri?a te probijaju koridor prema Grada?cu. Brzo, a moda i prebrzo".

Zato i od koga su, u vrijeme dok rat u Bosni jo nije bio po?eo, oslobo?ene ove teriotorije!? Stavite prst na ?elo i jo jednom pro?itajte ovo pitanje! Ako o tome zato je pala Posavina ne razmiljate politi?ki i patriotski, nego kriti?ki, nuno ?ete do?i do zaklju?ka da je Hrvatskoj u tom trenutku bio potreban rat u Bosni i da ga je uvezla preko Broda. Tu je uz pomo? bosankih Hrvata i Muslimana zapo?ela rat i, kao to kaete, zauzela odre?ene teritorije u Posavini. Zna?i, zapo?ela krvavi hra?anski rat u Bosni. Taj rat u Posavini obi?ni ?ovjek, i sami ste rekli, nije elio. Ni Srbi, ni Hrvati, ni Muslimani. To se vidi iz na?ina koliko su se odazivali na mobilizaciju i koliko su bili spremni da ginu za projekat bez ikakvog pokri?a. Na isti na?in uskoro i Srbi su oslobodili druge teritorije. Od koga i zato. Valja iz istih razloga iz kojih su Hrvati i Muslimani na po?etku oslobodili dio Posavine. Sve to se poslije desilo nije teko objasniti. Na jednom mjestu neto su "pobijedili" jedni, na drugom drugi, na tre?em tre?i.Sve to danas imamo rezultat je toga i takvog rata. Onaj ko se pita zato je pala Posavina, trebao bi, ipak prvo da se zapita, kako i zato je dolo do toga rata?
mario  - tuga i bijes   |2011-01-31 20:26:07
Moj otac je ro?en u Derventi,ali to je dovoljno da se i ja osje?am kao Posavljak.Iako sam bio dijete za vrijeme Domovinskog rata pratio sam dnevno-politi?ke doga?aje i pro?itao nekoliko knjiga na temu podjele BiH.Posavski koridor smrti(dr.Kova?evi?)moda i najbolje oslikava pravce hrvatske politike u to vrijeme.Razgovarao sam i s ro?acima koji su ivjeli u Derventi i svi se slaemo u istome- Posavina je prodana u ime opstanka Herceg Bosne.iako danas vlada druga?ije razmiljanje ,uz onaj nacionalni naboj koji je bio prisutan 90-tih smatram da smo se otvoreno uklju?ili u rat u Bosni i da nismo zaratili s muslimana izvojevali bi pobjedu.trebalo je ignorirati svijet i EU u sprije?avanju sukoba,(ba kao ta su ih i srbi ignorirali za vrijeme granatiranja Sarajeva Gorada Srebrenice...)pregrupirati se i u?vrstiti poloaje pa i napasti srbe uz pomo? saveznitva s muslimanima.ne?u ni pokuati imenovati krivce jer sam protiv podjele Hrvata,ali to je isti politi?ki establishment ta je prodao i Vukovar.Bosanska Posavina je bila i ostala hrvatska gruda u prvom redu radinih i dobrih ljudi,istinskih katolika.Nije se trebalo ovako zavriti.srbi su dobili svoju dravu a mi smo najvie popuili u cijeloj pri?i.elim samo da povjest jednog dana kae istinu a ne da se iskrivljuje.ja ?u svojoj djeci pri?ati o Posavini kao njihovoj djedovini koju su nam oteli.
muriz   |2013-02-19 02:07:51
Malo mi je too smijesno nakon toliko godina iznositi neistine barem o pocetku rata.Bijeljina(Bosna)je iz srbije napadnuta 31.03.1992.i ako je Tudzman kako kazes uveo bosnu u rat ulaskom u posavinu preeko B.broda,a Milosevic je napao Bosnu preko Bijeljine,onda nije gradzanski rat nego agresija.
muriz   |2013-02-19 02:11:30
Malo mi je too smijesno nakon toliko godina iznositi neistine barem o pocetku rata.Bijeljina(Bosna)je iz srbije napadnuta 31.03.1992.i ako je Tudzman kako kazes uveo bosnu u rat ulaskom u posavinu preeko B.broda,a Milosevic je napao Bosnu preko Bijeljine,onda nije gradzanski rat nego agresija.
Josip  - Konju   |2017-11-30 14:42:28
Jesi li ti zaista toliko glup ili se samo tako pravi???
"Normalan" ?ovjek nije htio rat? Hrvatska po?ela rat u Bosni?! Ma mar jeb&&&&m ti mater glupu!!!!
Patnja  - Srce pla?e, a razum se smije   |2010-01-27 16:00:47
Ovo za ?itati je uasno, potresno i srecparaju?e. Otee nam nau rodnu grudu, nae vjekovno ognjite. Opet kada se pro?ita sve ovo, srce zalupa, najtee je istini pogledati u o?i, zato smo branili tu?a podru?ja, zato se nismo vratili i branili svoja. Moda bi tada bilo vie organizacije, manje panike, manje dezorijentiranosti. Kamo sre?e da se sve nije desilo sa takvim intenzitetom na samom po?etku, moda bi poslije bilo bolje, moda, moda. Ovako ostaje da nam srca pla?u sve dok ne umremo, za naom Posavinom za naom dikom i ponosom, za koji toliki ivoti padoe,.....Neka im je pokoj dui i rahmet vje?ni!!!!!Volimo vas.
nedi?  - Dokumenti o Posavini   |2010-05-03 20:57:51
TAJNI DOKUMENT DOKAZUJE
uak je predao Posavinu
Autor: Eduard otari?, Plamenko Cviti?
Nacional je nakon 15 godina stekao uvid u pomno ?uvanu slubenu dokumentaciju koja razotkriva najve?u tajnu Domovinskog rata, pad Bosanske Posavine. Izvje?e komisije Vije?a narodne obrane na 16 stranica i stotinjak stranica priloga zapisnika razgovora s ?asnicima s podru?ja slavonskog bojita i najviim politi?kim predstavnicima tog kraja o okolnostima i uzrocima pada Bosanske Posavine sastavila je potkraj listopada 1992. komisija kojoj je na ?elu bio njen predsjednik, general pukovnik Ivan ?ermak, te ?lanovi general bojnik Franjo Feldi, general bojnik Josip Luci? i zamjenik ministra unutarnjih poslova eljko Tomljenovi?, a na zahtjev predsjednika Franje Tu?mana. General Slobodan Praljak tako?er je trebao biti ?lan komisije, ali je zbog drugih obveza poslije izostavljen. To je prvo slubeno izvje?e o padu Bosanske Posavine, jer je sastavljeno samo mjesec dana nakon pada Bosanskog Broda i odlaska svih hrvatskih postrojbi s tog podru?ja. Ovaj izvjetaj pokazuje da je gubitak Bosanske Posavine bio prijelomni trenutak za sveukupnu hrvatsku politiku. Okolnosti u kojima je Bosanska Posavina izgubljena ozna?ile su trenutak u kojem su vo?enje hrvatske politike potpuno preuzeli hercegova?ki kadrovi, odnosno kadrovi ministra obrane Gojka uka. Samo godinu dana poslije zbog nastavka takve politike prema Bosni i Hercegovini dolo je do najve?eg sukoba unutar HDZ-a, kojeg su napustili Stipe Mesi? i Josip Manoli?.
Komisija je osnovana u listopadu 1992. na temelju odluke tadanjeg predsjednika Republike dr. Franje Tu?mana, a ?lanovi komisije su od 12. do 30. listopada 1992. razgovarali s 12 ?asnika HV-a i predstavnicima vlasti u Bosanskom i Slavonskom Brodu kako bi se rasvijetlile sve okolnosti i uzroci potpunog povla?enja hrvatskih vojnih postrojbi iz Posavine, to se do danas smatralo najve?im porazom HV-a u Domovinskom ratu. Izvje?e Komisije prezentirano je 14-orici ?lanova Vije?a narodne obrane u studenome 1992., a izvje?a, podijeljena ?lanovima Vije?a, odmah su oduzeta nakon sastanka, to samo odaje koliko je tadanji vrh strahovao od reakcija javnosti, osobito jer je izvje?e dalo naslutiti glavne krivce za pad Bosanske Posavine. Izvje?e je nedvojbeno ukazalo na to da su za pad Bosanske Posavine odgovorni ministar obrane Gojko uak i njegovi ljudi na terenu, Iko Stani?, predsjednika HDZ-a iz Dervente koji je trebao povezati u zajedni?ki sustav obrane sve op?ine Bosanske Posavine, a zapravo je ve?i dio vremena provodio u inozemstvu i Zagrebu, Ivan Brizi?, pripadnik 101. brigade HVO-a koji je prije pada Bosanske Posavine irio lai o prodaji Bosanskog Broda Vojsci Republike Srpske i pukovniku Slavku Lisici, i to pred hrvatskim vojnicima, a kad ga je uhitila Vojna policija na intervenciju ministra obrane Gojka uka, i prije davanja iskaza puten je na slobodu. U istoj ekipi bio je i Ivan ?uljak, bliski suradnik Ike Stani?a, koji je kao i Brizi? bio zaduen za dezinformcije i irenje defetizma u hrvatskim postrojbama, pa je tvrdio kako je, borili se ili ne borili, sve dogovoreno izme?u Bobana i Karadi?a. Kad je rije? o sastancima doma?eg vodstva s hercegova?kom linijom oko uspostave zajedni?kog Vije?a, spominje se ve? tada i sudjelovanje Ivi?a Paali?a. U izvje?u komisije i izjavama svjedoka moe se vidjeti kako je postojao snaan pritisak na izabrano vodstvo Hrvata u Posavini da se zamijeni Vije?ima HVO-a i ljudima iz Hercegovine, nagovaralo se pojedine op?ine da prije?u u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna, obe?avala im se zbog toga pomo? koja nikad nije dolazila. Zapo?eli su u to vrijeme i sukobi s Bonjacima na podru?ju Bosne i Hercegovine, to se negativno odrazilo i na sudjelovanje bonja?kih vojnika u borbama za Posavinu.
Komisija spominje i nejasnu ulogu generala Praljka, ukova pomo?nika u to vrijeme, koji je u Posavinu dolazio i vodio postrojbe bez ikakvih saznanja viih zapovjednitava, a svjedoci su tvrdili da su, kad se Praljak pojavljivao na terenu, stalno nastajali problemi i pove?avao se gubitak teritorija. Osim toga, izvjesno je kako su potpuno zakazale protuobavjetajna sluba SIS i sluba Informativne propagandne djelatnosti za moral, jer nisu uspjeli ili nisu htjeli razotkriti defetiste, a nisu se potrudili niti objasniti vojnicima ciljeve borbe u Posavini, zbog ?ega je bilo primjetno osipanje vojnika i odbijanje cijelih postrojbi da odu na bosanskoposavsko ratite, stoji u izvje?u.
Zanimljivo, obje slube bile su pod ingerencijom ministra obrane Gojka uka. Bosanska Posavina, na podru?ju od 2650 ?etvornih kilometara, obuhva?ala je devet op?ina: Bosanski Brod, Derventu, Doboj (Komaricu), Odak, Bosanski amac, Modri?u, Oraje, Br?ko i Grada?ac (Tramonicu). Te op?ine ?inile su prostor uz desnu stranu rijeke Save, od Dubo?ca do Br?koga, na kojem je preteito ivjelo hrvatsko pu?anstvo. Kao podru?je unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bosanska Posavina bila je kulturno-povijesno i gospodarski zaokruena cjelina hrvatskog naroda. Prema popisu iz 1991., od ukupno 260.793 stanovnika Bosanske Posavine Hrvata je bilo 131.542 ili 51 posto, Bonjaka 32.796 ili 12 posto, Srba 77.723 ili 29 posto, a ostalih 18.726 ili 7 posto. Cestovni koridori Bosanske Posavine bili su u vrijeme rata 90-ih strateki i ivotno vani i Srbima na podru?ju zapadne Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, a osobito Srbima na okupiranim podru?jima Krajine u Republici Hrvatskoj. Cesta kroz Bosansku Posavinu, tzv. koridor, jedini je mogao spajati Srbe iz BiH i Krajine sa Srbijom, otkud je dolazilo oruje, streljivo i sva ostala pomo?. Hrvatske postrojbe jo su u travnju 1992. oslobodile veliki prostor Bosanske Posavine i protjerale srpske vojnike prema zapadu i unutranjosti BiH. Potpuno su blokirale pomo? srpskim snagama koja je dolazila iz Srbije, jer je koridor bio potpuno zatvoren. Tada srpske postrojbe dovode poja?anja iz svih krajeva BiH, pa ?ak i s podru?ja Krajine, kako bi oslobodile koridor i otjerale hrvatske snage preko Save.
Ofenziva je trajala od sredine srpnja do po?etka listopada 1992., kad su srpske snage zauzele na kraju i Bosanski Brod. Komisija je radi utvr?ivanja ?injenica o padu Bosanske Posavine obavila razgovore s pukovnikom Stanislavom Sori?em, zapovjednikom 108. brigade HV-a, pukovnikom Stjepanom Orekovi?em, na?elnikom stoera 108. brigade HV-a, bojnikom Zdravkom imunovi?em, zapovjednikom 4. bojne 108. brigade HV-a, bojnikom Brankom Kova?em iz borbene grupe 135. brigade HV-a, bojnikom Ivanom Gr?i?em, zapovjednikom borbene grupe 109. brigade HV-a, Darkom Zovkom, zapovjednikom izvi?a?kog voda protuoklopne grupe 123. brigade HV-a, satnikom Dragutinom Barii?em, zapovjednikom 37. ininjerijske bojne, Draganom Dikanovi?em, zapovjednikom 3. bojne 3. brigade ZNG-a, Zlatkom Hrka?em, zapovjednikom 101. brigade HVO-a, Zdravkom So?kovi?em, zamjenikom predsjednika Skuptine op?ine Slavonski Brod, Ilijom Kljaji?em predsjednikom Kriznog taba Bosanskog Broda, Vinkom Begi?em, predsjednikom Vije?a HVO-a Bosanska Posavina, Franjom tokovi?em, na?elnikom ininjerije 157. brigade HV-a, brigadirom Vinkom tefanekom, zapovjednikom Operativne grupe Isto?na Posavina, pukovnikom Pavom So?kovi?em, pomo?nikom za logistiku Operativne grupe Isto?na Posavina, te Jozom Meterom, tadanjim predsjednikom Skuptine op?ine Slavonski Brod. Iz cjelokupne analize izvje?a i svih dostupnih zapisnika obavljenih razgovora o?ito je da je za pad Bosanske Posavine u velikoj mjeri zasluna paralelna politi?ka i vojna linija kojom su rukovodili ministar obrane Gojko uak i njegovi eksponenti na terenu u Bosanskoj Posavini. To se nekoliko puta provla?i kroz izvje?e Komisije. Sustavi zapovijedanja po crti Zapovjednitvo Slavonskog bojita, Zapovjednitvo OG Isto?na Posavina, Zapovjednitva Takti?kih i borbenih skupina, stoji u izvje?u, u praksi nisu funkcionirali zbog me?usobnog mijeanja i raznih veza prema Ministarstvu obrane i izvan njih.
Doga?alo se da su zapovjednici na niim razinama, satnije, bojne dobivali izravno instrukcije, pa i zapovijedi sa strane u liniji ministar obrane Gojko uak - general Slobodan Praljak, za koja nisu znala via zapovjednitva, to je u sustav zapovijedanja unosilo razdor i ruilo ga stvaraju?i dojam da se radi o neposluhu ili samovolji. U izvje?u se o tome kae: Stanje na podru?ju Bosanske Posavine, osobito Derventa, Bosanski Brod, Modri?a i Odak, i odnosi HVO-a s muslimanskim stanovnitvom nisu bili na razini koja je omogu?avala uzajamno povjerenje, suradnju i zajedni?ka djelovanja. Iko Stani?, predsjednik HDZ-a Derventa koji je trebao objediniti i povezati op?ine u Bosanskoj Posavini, odlaze?i u inozemstvo i Zagreb djeluje loe za Bosansku Posavinu, na tom se podru?ju ne pojavljuje pet mjeseci, nego kao ?uljak, Brizi? i dr. iri vijesti o dogovorima izme?u Karadi?a, Bobana, Praljka i Mladi?a.
Budu?i da je Iko Stani? bio osobni prijatelj s ministrom obrane Gojkom ukom, ovakvo stajalite u izvje?u izravno tereti ministra obrane Gojka uka za probleme u Posavini. To se razabire iz jo nekih navoda izvje?a: ...struje u politi?kim rukovodstvima Bosanskog Broda, me?usobni sukobi i optuivanja rezultiraju nepovjerenjem u rukovodstva, pojava glasina me?u borcima 101. brigade HV-a da su ?elnici Slavonskog Broda prodali Bosanski Brod unosi sumnju me?u borce i zapovjednike da su prevareni i izdani. Takovu vijest prenosi na 101. brigadu Ivan Brizi? pripadnik 101. br. HVO-a desetak dana prije pada Bosanskog Broda, a kasnije i na sam dan pada 7.10.. to je moglo izazvati teke sukobe i krvoproli?e. Pokuaj sasluavanja imenovanog i otkrivanja pravih razloga takvog njegova djelovanja sprje?ava ministar obrane osobnom intervencijom oko 40 minuta nakon njegova hapenja, stoji me?u ostalim u izvje?u. Teko je objasniti da ministar obrane jedne drave ne doputa sasluanje obi?nog vojnika, ako za to nema osobni interes. O tome govore i izjave nekih svjedoka na ispitivanju.
Na pitanje generala ?ermaka upu?eno Jozi Meteru, tadanjem predsjedniku Kriznog taba Slavonski Brod u vezi s Ivanom Brizi?em, koji je irio dezinformacije pred vojnicima kako je Bosansku Posavinu prodala vlast iz Slavonskog Broda, ovaj je odgovorio: To je pri?a koja ima svoju pozadinu i koju mi elimo rasvijetliti do kraja, jer Brizi? je intelektualac, koji je zavrio Veterinarski fakultet i ne moe se dogoditi takvom ?ovjeku da jednu optubu, jednu stranu optubu, da je ?elnitvo Slavonskog Broda u Dragali?u razgovaralo s pukovnikom Vojske RS-a Lisicom o predaji i prodaji Bosanskog Broda. Ne moe se tek tako prije?i preko toga, i smatram da to nije njegova izmiljotina, nego da on radi o?ito u odre?enoj grupi iz nae tajne slube SZUP-a doznali smo da pri?a nije krenula poslije pada Bosanskog Broda nego deset dana prije i da se sustavno irila me?u vojskom u onom trenutku kad ga je vojna policija privela, da se istrai otkud mu takve informacije, dola je naredba Vojne policije iz Zagreba da ga se pusti, nije prolo ni 45 minuta. I nakon to smo mi pozvali Vojnu policiju u Zagreb i traili odgovor na pitanje tko je zapovjedio da ga se pusti, re?eno nam je, ministar obrane Gojko uak ministar obrane nikad nije bio u Slavonskom Brodu... bio je jednom, i to zbog Ike Stani?a, a ne Bro?ana, rekao je komisiji Jozo Meter.
Na vojni poraz u Bosanskoj Posavini znatno su utjecali odnosi me?u politi?kim ?elnicima i politi?kim strukturama, koji su u praksi krojili i vojnu politiku, stoji u izvje?u komisije i nastavlja: Od provedenih viestrana?kih izbora u BiH pa do danas stalno je dolazilo do raznih smjenjivanja, sukoba i konfrontacija izme?u pojedinaca, grupa i klanova (Kljaji?, Bili? i Lepan na jednoj i Iko Stani?, Brizi?, ?uljak i Pohara na drugoj strani). Jedni druge optuivali su za plja?ku, verc i boga?enje, a u stvari radilo se o borbi za vlast izme?u doma?e i hercegova?ke struje.
Na ubrzani pad Bosanskog Broda veoma se negativno odrazio sastanak ?elnika Bosanskog i Slavonskog Broda 5. listopada 1992. na kojem je definitivno dolo do raskola nakon smjene Ilije Kljaji?a i Vinka Begi?a i pojave Ike Stani?a, koji se nakon vie mjeseci vra?a na to podru?je. Moda najotriji u svom iskazu bio je Frano Piplovi?, predsjednik izvrnog vije?a Slavonskog Broda: Dolo je do osnivanja Hrvatske zajednice Bosanska Posavina koja je imala par sastanaka, me?utim iz cijele te organizacije izala je jedna figura Iko Stani? koji je figurirao kao predsjednik HZ Bosanska Posavina, uop?e nije bilo s ljudima nekih kvalitetnih sastanaka niti se to radilo me?u ljudima i ono par sastanaka, Iko je pomalo nestajao, pojavio se na jednoj konferenciji i nestao s tog podru?ja. Me?utim, dolo je kasnije do onog uspjeha naeg u svibnju i ?etnici su odba?eni s podru?ja Bosanskog Broda. Pojavio se jednom Iko Stani? zajedno s ministrom obrane ukom, mislim da je bio Branimir Glava, bio je pozvan i Vinko Begi?, gradona?elnik Dervente, i sad su pokuali ti problemi koji su bili navodno nastali izme?u Begi?a i Ike Stani?a da se na tom sastanku izglade nesporazumi. Bilo je jasno da su uak i Stani? u sprezi. Osnivanje 157. brigade, mislim da je i stvorena naredbom ministra i da je to bila neka hercegova?ka suradnja. Mislim, ja nemam nita protiv Hercegovaca, ali to je Andrija Skoko bio, Velimir Lovri?, Ivo Petri? i ministar uak. Dobro, i Praljak je tu dolazio, ne znam koja je njegova uloga, uvijek kad bi on doao, nastajali su problemi na bojitu. U 157. brigadi su bili ljudi s kojima se nita nije radilo, dalo im se oruje, visjeli su po gostionicama, bavili se pomalo kra?om u BiH, kad bi preli liniju, onda pobjegnu.
Predsjednik Kriznog taba Bosanskog Broda Ilija Kljaji? smijenjen je s mjesta predsjednika samo ?etiri dana prije okupacije grada, smijenili su ga Ivan Brizi?a i Ivan ?uljak, koji je inzistirao da se osnuje nekakvo Vije?e HVO-a i da se popis dostavi Mati Bobanu, to je Kljaji? odbio, a u njegovom iskazu me?u ostalim stoji: Ilija, zna, bilo bi dobro, ti samo predloi ljude, ja ?u sve potvrditi, rekao je Boban. Ja nisam mogao to prihvatiti, morao sam se dogovoriti sa strankom, Savjetom HVO-a. Me?utim, u mom smjenjivanju je sudjelovao Brizi?, kojeg tri mjeseca nigdje nije bilo, pojavio se on i Petar Mrkalj koji je radio u pozadini 101. brigade i nigdje nisu sudjelovali u borbama. Ja mogu osobno ovdje da napomenem. Zove se Zvonko Jurii? koji je radio u SIS-u u vojsci i on mi je prije pada Broda, otprilike 20 dana, rekao, ne samo meni nego u prisutnosti nas nekoliko, da je ?uljak odlazio me?u borce Dervente i rekao im, da se ne trebate boriti, vi biste se borili ili ne borili, mi ?emo Derventu dobiti i jo 6 km iza Dervente, jer je to dogovoreno izme?u Bobana i Karadi?a. Iko Stani? i taj Duspara nisu se nikada pojavili vie na podru?ju Bosanske Posavine. Znate dokle su dolazili, u Slavonski Brod ako ne padaju granate i poslije toga su se vra?ali natrag Mate Boban je alfa i omega oko ovog svega, a sa ukom je izuzetno dobarJa sam jednom nazvao Gojka uka, i to kad je padala Derventa i ova sela. Nisam njega dobio, dobio sam njegovu suprugu i rekla mi je da se obratim nekom generalu, ?udno prezime, Praljku, da.
Vinko Begi?, koji je bio gradona?elnik Dervente teko je optuio Iku Stani?a i hercegova?ku liniju za sve ono to se doga?alo neposredno pred pad Bosanske Posavine: Odjednom se pojavila fama da se formira jedna jedinstvena zajednica hrvatskog naroda u BiH. Imam tu dopis koji sam uputio gospodinu Bobanu zbog me?unarodne politike, zbog osnivanja jedinstvenog stoera no to se deava. Na ?elu sa Stani?em ljudi dobivaju da odrade sljede?e Da se formiraju op?inski HVO-i da nema Kriznih tabova. Jednostavno kupuju se ljudi, odlazi se na op?ine i kae vi morate formirati op?inski HVO to je hercegova?ka linija koja dirigira Stani?em i ostalima. Na primjer, ako su ljudi legalno izabrani i legitimni u Kriznom tabu, onda se u Oraju pojavljuje nekakav Pavo ivkovi? i kae, mene su poslali iz Hercegovine, vi niste vie nikakva vlast.
On ima tambilje. Otiao je me?u vojsku i dolo je do polarizacije. Njegova pri?a u vojsci je bila ovakva. Ako vi odete dolje, dobit ?ete pla?e, dobit ?ete ovo i ono, med i mlijeko. To je izazvalo probleme, jer su ?etiri op?ine htjele dolje... i ponovno kaem, 19. rujna 1992. smo se udruili u jedinstvenu zajednicu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nakon toga udruivanja, nita se nije uradilo. to je trebalo uraditi. Dajte, pomozite nam, u ?emu je sad vaa pomo?, nita, stoji se jednom prigodom posjetio sam 103. brigadu i obavijestio o tome da se treba osnovati operativna grupa Posavina i ljude treba prebaciti tamo, ali doao je ?uljak i rekao ne, vi ne idete nikamo, ovdje ?e se formirati Stoer Hrvatske Herceg Bosne i ne?ete nikamo i?i. Ivan ?uljak je bio predsjednik Kriznog taba Dervente, ali je sad po funkciji predsjednik Op?inskog HVO-a. Rekao sam mu, Ivane, ovo je zapovijed Operativne zone, nemojte unositi probleme u vojsku..., me?u ostalim rekao je Vinko Begi? ?lanovima Komisije.
U izvje?u Komisije stoji i to da za sve vrijeme borbenih djelovanja na to podru?je nije nikada nitko doao da ?elnitva upozna sa slubenom politikom, a istodobno se raznim linijama utjecalo na rad pojedinih lokalnih organa, zapovjednika: Sva doga?anja na podru?ju Hrvatske i Bosanske Posavine (dezinformacije i izdaja) pokazuju da nisu funkcionirala dva osnovna mehanizma, od ?ije uspjenosti zavisi uporaba bilo koje vojne formacije - ideoloko usmjerenje HV-a k cilju i pobjedi te kontraobavjetajni rad.. U sadraju izvje?a polazi se i od uvjeta u kojima su izvo?ena borbena djelovanja u Bosanskoj Posavini tijekom rujna i listopada, gdje se kae kako sve do rujna 1992. neprijateljske snage nisu imale ve?ih rezultata u napadnim djelovanjima, da bi samo tijekom rujna poginulo 96 hrvatskih branitelja, a bilo ranjeno 650. Na bosanskoposavskom bojitu bio je naizmjence angairan velik broj raznovrsnih sastava HV-a s cijelog podru?ja Republike Hrvatske, i to od Sinja, preko Rijeke i Zagreba do Osijeka, uglavnom se radilo o est takti?kih skupina veli?ine od 400 do 800 vojnika, 11 borbenih skupina od 40 do 60 vojnika, a od brigada HV-a samo je 108. brigada iz Slavonskog Broda u cijelosti bila angairana potkraj rujna i 157. brigada ve?im dijelom.

Od postrojbi HVO-a stalno su sudjelovale 101. brigada iz Bosanskog Broda i 103. brigada HVO-a iz Dervente. Odbijanja odlaska na bojite jednog broja jedinica iz Operativne zone Osijek, kanjenje pri smjeni jedinica, naputanje poloaja bez dozvole i najave (od 15. srpnja do 6. listopada napustilo je poloaje u sektoru zapad est jedinica HV-a i osam jedinica HVO-a), te nepoduzimanje djelotvornih stegovnih mjera i kaznene odgovornosti negativno je djelovalo na ostale borce i zapovjednike, ozbiljnije naruavalo borbeni moral i dovodilo susjedne jedinice u opasnost okruenja i zarobljavanja (30. rujna nenajavljeno izvla?enje 101. brigade HVO i zarobljavanje 19 vojnika 2. bataljuna 108. brigade u rajonu Zborite), stoji u izvje?u komisije Vije?a narodne obrane.
Jedna od kontroverzi bila je u vezi s ruenjem mosta na Savi koji je povezivao Slavonski i Bosanski Brod. U razgovorima sa svjedocima Komisija nije uspjela utvrditi tko je zapravo dao zapovijed za ruenje mosta. U izvje?u stoji kako je u popodnevnim satima 6. listopada 1992. zapovjednik Slavonskog bojita osobno zapovjedio zapovjedniku Operativne zone Osijek i Operativne grupe Isto?na Posavina da se osigura obrana mosta i sprije?i njegovo ruenje.
Zahtijevano je da se most pripremi za obranu, dobro zaprije?i fortifikacijskim preprekama, a kolovozna traka manjim brojem protuoklopnih mina. Budu?i da ni jedna postrojba HV-a nije htjela prije?i na desnu obalu Save radi neposredne obrane mosta, na most je upu?ena specijalna jedinica policije iz Slavonskog Broda, a za neposrednu zatitu odre?ena su ?etiri tenka M-84 koji u no?nim uvjetima mogu tititi most te dva topa T-12. Ininjerijskoj postrojbi 37. bataljuna dana je zapovijed da izvri zapre?avanje na mostu te da pregleda kompletan most i skine eventualna zaostala eksplozivna punjenja. Odobrenje za eventualno ruenje mosta mogao je izdati samo zapovjednik Slavonskog bojita uz prethodnu konzultaciju s Glavnim stoerom HV-a i vrhovnim zapovjednikom. Do danas se nije rasvijetlilo tko je digao most u zrak i po ?ijoj zapovijedi. Nakon to je objavljen niz raznih transkripata iz ostavtine pokojnog predsjednika Tu?mana, kojima neki osporavaju autenti?nost, pred hrvatsku javnost je prije nekoliko godina dospio jedan u kojem se, uz ostalo, govori i o Bosanskoj Posavini. Prema tom transkriptu, Tu?man je, u razgovoru s Gojkom ukom i Matom Bobanom, govore?i o mogu?nosti da se u vodstvo Herceg Bosne kooptira jedan ?ovjek iz Posavine, rekao:
Samo me?u nama re?eno, taj bi morao biti toliko razborit ?ovjek da ?e u krajnjem moda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politi?ko-ekonomski zna?ila, ali radi rjeenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busova?a, Biha?, ovo, i ako dobijemo za to o?i?enu Baranju itd., da mi moemo odustati od ve?eg dijela Posavine. Taj je razgovor vo?en 28. studenoga 1993., vie od godinu dana nakon to su se hrvatske snage, HVO i postrojbe HV-a koje su bile poslane da u?vrste obranu, povukle iz Bosanske Posavine. U javnosti su kruila razna objanjenja pada Posavine, ve?ina ih se svodila na konstataciju da je taj teritorij predan Srbima u sklopu nekog ireg aranmana. Bilo je, dodue, i onih koji su tvrdili da se taj teritorij nije mogao braniti te da je uspostava linije razdvajanja na rijeci Savi poboljala ukupnu hrvatsku vojnu poziciju...
Predsjednik Tu?man je na Drugom op?em saboru HDZ-a, odranom 16. i 17. listopada 1993., ?etrdesetak dana prije razgovora ?iji je transkript objavljen u Feralu, rekao da o padu Bosanskog Broda jo ima otvorenih pitanja te da tek treba vidjeti tko je kumovao povla?enju: Ispalo je da sam ja naredio povla?enje, a ja sam naredio da se ostane i da se brani. Jednom drugom prigodom, na konferenciji za novinare nakon okon?anja pregovora u Daytonu, Tu?man je rekao kako je doslovce naredio: Bosanski Brod ne smije se ni po koju cijenu napustiti.
Je li nakon njegove izjave da tek treba vidjeti tko je kumovao povla?enju hrvatskih snaga provedene neka istraga i, ako jest, kakvi su njeni rezultati, javnosti nije bilo poznato sve do danas kad Nacional objavljuje izvje?e o padu Bosanske Posavine. U vojnom smislu, Bosanska Posavina mogla se obraniti. No jo 1991. godine bilo je indikacija da ne?e biti doputeno vojno aktivnije djelovati na tom podru?ju zbog politi?kih planova. Umirovljeni general Karl Gorinek, koji je u vrijeme pada Bosanske Posavine zapovijedao obranom Slavonije, dao je prije nekoliko godina izjavu o padu Bosanske Posavine. Gorinek je tada rekao da iz vlastita iskustva zna da hrvatsko vodstvo nije pokazalo nikakav interes za obranu Posavine. Prisje?ao se da su mu stalno stizale zapovijedi da se nita ne poduzima u vezi s obranom tog podru?ja te da zastupala teza kako Posavljaci sami moraju shvatiti da se moraju iseliti u Hrvatsku, odnosno u Baranju, Kordun i Banovinu.
General Gorinek je napomenuo i kako su 1992. iz Slavonskog Broda u Posavinu poslana dva vojna bataljuna, no oni su za 24 sata bili povu?eni. Sve to, kae, frustriralo je vojne zapovjednike, jer su bili izloeni pritisku ljudi iz Posavine da se sve rijei orujem, a s druge strane, svaka takva inicijativa je spre?avana iz Zagreba. U Posavini su se ljudi samoorganizirali i formirano je nekoliko brigada, tvrdio je Gorinek: Mi u Slavoniji bili smo u intenzivnom kontaktu s njima, jer su oni stalno traili pomo? u ljudstvu i oruju. Bilo je o?ito da ?e Bosanska Posavina pasti ako im ne pomognemo. No unato? naim nastojanjima pokazalo se da radimo ra?un bez kr?mara, jer su Tu?man i uak imali druk?ije planove. Gorinek, napominju?i kako je njihov cilj o?ito bio etni?ki ?ist teritorij, zbog ?ega je Bosanska Posavina morala biti rtvovana. Nacional je pokuao razgovarati s nekim ?lanovima Vije?a narodne obrane koji su bili obavijeteni o izvje?u o Bosanskoj Posavini, ali uglavnom svi oni pate od amnezije ili su obe?ali kako ?e se javiti naknadno, ali to nisu u?inili.
Prema Daytonskom sporazumu najve?i dio Bosanske Posavine pripao je srpskom entitetu, a u sastavu Federacije BiH ostale su op?ine Oraje, koja se jedina tijekom rata uspjela obraniti, te Odak, op?ina koju su 1992. srpske snage uspjele zauzeti, ali su je, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, prepustile Federaciji. Bosanski Brod, Bosanski amac, Derventa i Modri?a pripali su Republici Srpskoj, a na podru?ju predratne op?ine Br?ko formiran je distrikt pod izravnom upravom sredinjih dravnih institucija. Neki od sudionika u pregovorima poslije su tvrdili da su takvo rjeenje za Bosansku Posavinu Tu?man i Miloevi? dogovorili i prije pregovora u Daytonu.
Uspostavom takva stanja u Bosanskoj Posavini zadovoljni su mogli biti samo srpski predstavnici, koji su tako dobili koridor izme?u isto?nog i zapadnog dijela Republike Srpske, i koordinator daytonskih pregovora Richard Hoolbroke. Kreimir Zubak, koji je u to vrijeme bio predsjednik Federacije BiH, prijetio je da ?e napustiti pregovore ako Posavina pripadne Srbima, potom je, kad se to ipak dogodilo, odbio potpisati sporazum.
Zubakovu najavu da ?e napusti pregovore u slu?aju nepovoljnog ishoda oko Bosanske Posavine Richard Holbrooke spominje u svojoj knjizi To End the War. Moj prvi instinkt bio je da ga pustim da ode. Zubak nije donosio nita osim nevolja u Daytonu, zapisao je Holbrooke. O nevoljama s kojima su se i prije Daytona, a osobito nakon njega, tj. nakon spoznaje da su njihovi domovi ostali u RS, suo?avali Hrvati i Bonjaci protjerani iz Bosanske Posavine, u Daytonu je malo tko vodio ra?una.
to je Vije?e narodne obrane
?lanovi Vije?a narodne obrane, utemeljenog 10. rujna 1992. kao savjetodavnog tijela predsjednika Republike Franje Tu?mana ?ija je uloga bila razmatranje svih pitanja iz domene izgradnje i uporabe oruanih snaga i dravne sigurnosti, te priprema zemlje u cjelini za obranu me?u prvima su pro?itali tajno izvje?e o padu Posavine. ?lanovi Vije?a koje je bilo prethodnica VONS-a bili su Josip Manoli?, Stjepan Mesi?, Hrvoje arini?, dr. Jure Radi?, Gojko uak, Ivan Jarnjak, Zdenko krabalo, general zbora Anton Tus, general zbora Janko Bobetko, admiral Sveto Letica, general pukovnik Ivan ?ermak, general bojnik Imra Agoti?, general bojnik Josip Luci? i general bojnik Slobodan Praljak.
"I tad mi je bio sumnjiv sastav komisije"
Jedan od ispitanih u slu?aju pada Bosanske Posavine zbog svoje trenuta?ne funkcije nije mogao dati izjavu pod svojim imenom i prezimenom, ali je za Nacional ispri?ao: Ni danas mi nisu jasna sva doga?anja oko pada, bilo je mnogo nelogi?nosti koje su ostale misterij i do danas. Recimo, komisiju koja je ispitivala pad Posavine bila je sa?injena od ljudi koji su bili uklju?eni u sva doga?anja, poput generala Luci?a koji je pomagao u naoruavanju Slavonskog Broda, ali i generala Feldija, ?ija je uloga vrlo zanimljiva. On je, naime, jo u travnju 1992. nekolicini ?lanova slavonskobrodskog kriznog taba, pa i meni, u vili Igra? iznad Slavonskog Broda usmeno zaprijetio da ?e nas Tu?man pohapsiti jer smo poslali ljude u Posavinu i op?enito pomagali Posavljacima. Isto tako, Feldi je nekih dvadeset dana prije samog pada naredio povla?enje iz Posavine, tako da nam nije bilo jasno kako on moe istraivati pad, a osobno je sudjelovao i izdavao naredbe koje su utjecale na pad Posavine. Odmah nakon pada Posavine krenule su razne pri?e o razlozima, a najbizarnija je bila glasina da su za pad Posavine krivi tadanji civilni ?elnici Slavonskog Broda, koji su navodno to sve dogovorili s nekim Lisicom, oficirom JNA u Dragali?u. Tu glupost, koju je plasirao Ivan Brizi? iz Bosanskog Broda, zapravo je demantirala stvarnost: svu cijenu pada bosanske Posavine jo su godinama pla?ali stanovnici Slavonskog Broda, jer je u na grad nakon pada dolo 25.000 novih stanovnika, izbjeglica iz Posavine, a padom Bosanskog Broda ?etnici su doli u neposrednu blizinu Slavonskog Broda. Od tog trenutka gra?ani Slavonskog Broda zbog srpskih snajpera s druge strane rijeke vie nisu mogli ni slobodno proetati glavnim gradskim korzom, tako da je glasina o dogovoru **tnika i civilnih vlasti Slavonskog Broda oduvijek bila totalna la i glupost, prisjetio se jedan od aktera.
to danas misle akteri
Josip Manoli? je kao predstojnik Ureda za zatitu ustavnog poretka RH dobio je izvje?e komisije: Sje?am se tog izvje?a. Mislim da je ono jasno ukazalo na odgovornost Gojka uka i njegovih paralelnih linija na terenu, kako u vojnom, tako i politi?kom smislu, za pad Posavine, to i danas smatram klju?nim uzrokom njenog pada. Umirovljeni general Franjo Feldi bio je ?lan Komisije, ali je odbio komentirati sadraj njenog izvje?a. Za Nacional je izjavio kako ne zna to se poslije dogodilo s izvje?em i komu je sve podijeljeno. Isto tako, nije nikada kasnije polemizirao ili raspravljao o tom izvje?u, a jedan od razloga je bio i njegov poloaj kao biveg visokog ?asnika JNA koji je doao u HV, to nije bila dobra pozicija u tadanjim odnosima politi?kih i vojnih snaga u Hrvatskoj.
Brizi?u sam zaprijetio da ?u mu pucati u glavu zbog lanih optubi'
U vrijeme pada Bosanske Posavine dr. Jozo Meter bio je predsjednik Skuptine op?ine Slavonski Brod, te je o svojim saznanjima o padu tako?er dao svoj iskaz u listopadu 1992. Danas, 14 godina poslije, Meter je lije?nik u slavonskobrodskoj bolnici i ?lan Hrvatskog bloka, a u razgovoru s Nacionalovim novinarom proteklog vikenda prisjetio se doga?aja iz po?etka devedesetih.
6. i 7. listopada 1992., kad je pao Bosanski Brod, to je bio ok za sve nas. Meni je smetala neopravdana i neargumentirana optuba da je civilno vodstvo op?ine Slavonski Brod imalo svoje prste u svemu tome. To su bili niski udarci, a oni koji su to ?inili vjerojatno ni u jednom trenutku nisu razmiljali da time nanose op?u tetu. Tajne slube mogu i an?ela pretvoriti u ?avla, kao i obrnuto. Ja ni danas ne znam tko je odgovoran za pad Posavine. Predsjednik Tu?man sigurno nije bio ?ovjek koji je sudjelovao u uzrocima pada Posavine, jer je taj ?ovjek do svoje smrti elio saznati zato se to dogodilo. Sje?am se naeg zadnjeg razgovora, u sije?nju 1999. godine, kad sam se vratio iz Australije: nakon svih pitanja, na kraju mi je ponovno postavio pitanje: Meter, molim te reci mi, zna li ti jo neto o padu Posavine? Rekao sam mu da ne znam, kao to sam to rekao i pred povjerenstvom koje je bilo formirano u Zagrebu. Po onome kako se to dogodilo, vjerujem da su u to bile upletene tajne slube. Nita ja ne zamjeram ni Gojku uku.
Nakon pada Posavine ?uo sam da je Ivan Brizi?, ef kriznog taba Bosanskog Broda, pred zapovjednitvom 101. bosanskobrodske brigade izrekao optubu na moj ra?un da sam ja kao predsjednik op?ine i dopredsjednik kriznog taba kriv za pad Posavine. To je bila totalna glupost, ali to od Brizi?a nije bilo ni ?udno, s obzirom na njegov mentalni sklop. Bio sam izvan sebe od bijesa, jer u takvim kaoti?nim vremenima i takvom stanju netko od izbjeglih Posavljaka me zbog toga mogao i ubiti. Ima li ita logi?nije nego da vas netko tko je navodno zbog vas morao napustiti svoj dom uzme kalanjikov i smakne? U to vrijeme sam smatrao da je Brizi? jednostavno pozvao da me netko lin?uje, pa je moja reakcija bila da traim da ga privedu, da mogu s njim porazgovarati. Htio sam saznati na osnovi ?ega je on zaklju?io da sam ja nekakav krivac za pad Posavine.
On se branio tvrde?i da smo svi sudjelovali, pa da smo svi krivci, na to sam mu ja rekao Da, ali ti si izrijekom spomenuo ba mene kao krivca. Zato? On je davao samo neke nemute odgovore, kako je bio priglup, nije znao smisliti nekakav odgovor. Tada sam mu zaprijetio da ?u mu sasuti svih 15 metaka iz berete u glavu ako jo samo jednom kae takvo to. Bio sam zaista gnjevan na njega. On se poslije tuio Mati Grani?u koji je tada radio u Vladinu uredu za prognanike i izbjeglice, pa smo imali jedan sastanak u Zagrebu, na kojem sam mu to i ponovio: pred Grani?em sam mu rekao: Brizi?u, vi ste mene nevinog optuili, vi ste pozvali na lin? Joze Metera, ima li stoga ita logi?nije nego da ti odgovorim na isti na?in? Ako jo jednom kae takvu glupost, gotov si, ubit ?u te! Ni danas ne elim spekulirati je li to bila njegova ideja ili je bio nagovoren da pri?a takve gluposti, ali ja tu svoju prijetnju nisam krio. Nakon toga on to vie nije govorio, ali su se pri?e o mojoj krivnji za pad Posavine periodi?no pojavljivale iz ne?ijih tvornica lai, uglavnom u utrci za izbore i politi?kim situacijama. U listopadu 1993. na 3. op?em saboru HDZ-a otvoreno sam istupio pred cijelom Hrvatskom i pitao, odnosno zamolio predsjednika Tu?mana da povjerenstvo koje je istraivalo pad Posavine iznese rezultate istrage na vidjelo, i da se skine ta optuba, to prokletstvo gra?ana Slavonskog Broda, odnosno civilnog vodstva naeg grada koje je neopravdano i bez razloga optueno za pad Posavine.
Jedno sat vremena nakon to je bio uhi?en, Brizi? je po nalogu ministra uka morao biti puten. Vjerojatno su njegovi prijatelji javili gore u Ministarstvo obrane to se dogodilo i vjerojatno su rekli svoju verziju doga?aja, pa je uak naredio da ga puste, to smo mi onda morali u?initi. Naravno, mene je to samo dodatno razbjesnilo, pa sam rukom napisao faks i poslao ga predsjedniku Tu?manu, u poruci sam traio objanjenje za postupke ministra uka. Nikad nisam dobio odgovor na taj faks, kao to nikad nisam dobio ni prigovor, ni od predsjednika Tu?mana ni od Gojka uka, zaklju?io je svoja prisje?anja Jozo Meter.
http://www.nacional.hr/clanak/31061/susak-je-predao-posavinu


ISPOVIJEST RATNOG VO?E POSAVLJAKA
Dok je padao Brod, Tu?man i uak gledali su operu u HNK
Autor: Eduard otari?
Nakon to je Nacional u nekoliko navrata dokumentirano razotkrio razloge gubitka Bosanske Posavine, a koji su dugo vremena bili strogo ?uvani od hrvatske javnosti, u ekskluzivnom intervjuu prvi put nakon petnaest godina bivi predsjednik Savjeta Hrvatskog vije?a obrane Bosanska Posavina i bivi gradona?elnik Dervente Vinko Begi? otkriva dosad nepoznate detalje iz tog ratnog razdoblja. Vinko Begi? je otvoreno progovorio o sukobu Posavljaka s vodstvom hercegova?kih Hrvata, eljama vodstva Herceg Bosne u Grudama da se u Posavini pokrene rat protiv Bonjaka, tajnom sporazumu potpredsjednika Republike Srpske Nikole Koljevi?a s hrvatskim dravnim vrhom gdje je dogovoren gubitak Posavine i strahu Katoli?ke crkve u BiH da Gojko uak planira rat protiv Bonjaka.
NACIONAL: Prolo je petnaest godina od gubitka Bosanske Posavine i iseljavanja vie od 100 tisu?a Hrvata. Bili ste neposredni svjedok doga?aja tog vremena. Tko je odgovoran za jedan od najve?ih hrvatskih poraza, vojne postrojbe, politika hrvatske drave prema BiH ili pojedinci iz njezina vrha?
- Direktan odgovor za gubitak ve?inskog dijela teritorija u Bosanskoj Posavini ne moe se izre?i jednom re?enicom jer je on rezultat niza sloenih vojnih i politi?kih odluka budu?i da je u to vrijeme slubena hrvatska vlast imala netransparentnu politiku prema dravi BiH. Kad se odlu?ivalo o njenoj nezavisnosti, hrvatski narod u BiH je predosjetio zamku koju joj sprema velikosrpska politika te masovnim odazivom na referendum o?uvao cjelovitost BiH. Samo politi?ki diletanti nisu razumjeli to sprema Miloevi?. Na jednoj od redovitih sjednica BiH parlamenta je srpski lider Radovan Karadi? prijetio prstom s govornice kako ?e jedan narod s ovih prostora nestati.
Na tragu takvih izjava formiran je HVO Bosanske Posavine kao oruani oblik otpora velikosrpskoj agresiji u kojem su ravnopravno sudjelovali i Hrvati i Bonjaci. Takav otpor podrale su i politi?ke strukture hrvatskog i bonja?kog naroda u Bosanskoj Posavini i u dravi BiH.
Moe se re?i da je pravi rat u BiH po?eo 7. travnja 1992. kada su SAD priznale neovisnost i suverenost BiH. Nekome iz hrvatske slubene politike u to vrijeme palo je na um da sve hrvatske predstavnike u strukturama vlasti Republike BiH makne s politi?ke scene i to dva ?lana predsjednitva Kljuji?a i Borasa, premijera Juru Pelivana, ministra obrane Jerka Doku, ministra za saobra?aj i veze Tomislava Krsti?evi?a, Miru Lasi?a ministra za kadrove, te Luki?a, ministra za odnose s vjerskim zajednicama, te da svu pamet preseli u Grude s nekim novim ljudima.

NACIONAL: Jesu li ti novi ljudi u Grudama pokazali razli?ita politi?ka stajalita u pitanju opstanka Bosne i Hercegovine, znate li to o trgovanju teritorijem izme?u hrvatskih i srpskih politi?ara u Bosni i Hercegovini?
- Naravno, u Grudama se vodila posve druga politika. 11. svibnja 1992. utemeljili smo HVO Bosanske Posavine. Na toj sjednici u nazo?nosti Perice Juri?a, generala Luci?a, zapovjednika operativne zone Osijek i sadanjeg generala Vinka tefaneka izabran sam apsolutnom ve?inom svih prisutnih zastupnika Hrvatske zajednice Bosanske Posavine za predsjednika Savjeta HVO-a Bosanska Posavina. Istodobno, dolo je do osnivanja i Hrvatske zajednice Herceg Bosna sa sjeditem u Grudama. Tada je zbog ratnih prilika udaljenost izme?u naih dviju zajednica bila gotovo 800 km.
U to vrijeme, donijeli smo vrlo bitnu odluku, a to je da se Hrvatska zajednica Bosanska Posavina smatra sastavnim dijelom dravnog ustrojstva Republike BiH i kao takva funkcionira sve dok na prostoru BiH ne zaivi pravna drava. Naalost zemljopisna podjela BiH bila je ideja vodilja nekim politi?arima iz hrvatskog naroda koji su eljeli napraviti podjelu BiH. Dobro se sje?am posjeta Koljevi?a - predstavnika SDS-a Zagrebu kojeg je primio hrvatski dravni vrh. Po?etkom srpske agresije na BiH tajno sam pozvan na sastanak kod Marka Luki?a tada savjetnika predsjednika Tu?mana za vojna pitanja. Na tom sastanku upoznao me s detaljima dogovora Koljevi? - hrvatski dravni vrh. Tada mi je re?eno da ?e Bosanska Posavina u tim dogovorima pripasti Srbima. Zate?en ovakvim saznanjem postavio sam jedino mogu?e pitanje: Kako to objasniti Hrvatskom puku s tih prostora kad su ve? pale silne rtve i po?injena stravi?na razaranja.
NACIONAL: Kad ste spomenuli odluku da se Hrvatska zajednica Bosanska Posavina smatrala sastavnim dijelom BiH, je li hrvatski dravni vrh blagonaklono gledao na takvu politiku ?
- Zemljopisni poloaj Bosanske Posavine naprosto je iznjedrio normalne odnose izme?u Hrvata i Bonjaka koji su se ogledali prvenstveno u ?injenici da su Bonjaci prihvatili oznake HVO-a i smatrali se ravnopravnim pripadnicima oruanih snaga BiH. Hrvatsko-bonja?ki sukob na ostalim dijelovima BiH nije imao utjecaja na odnose u Bosanskoj Posavini, jer su nam i ciljevi i elje bili jednaki. Do danas mi nije jasno tko i zato je izazvao oruani sukob s Bonjacima kad smo ve? imali zajedni?kog neprijatelja. Kao primjer zaotravanja odnosa koji potje?u iz vrha RH mogu navesti doga?aj kada sam u vojnoj odori s obiljejima Hrvatske zajednice Bosanska Posavina na kojoj su prikazani hrvatska ahovnica i cvijet ljiljan doivio neugodnost u Ministarstvu obrane od tadanjeg saborskog zastupnika Vice Vukojevi?a. Tada sam ministru Gojku uku predlagao da se taj znak prihvati kao slubeni kako bi se smanjile tenzije i izbjegli sukobi s Bonjacima koji su ve? po?eli na prostorima srednje Bosne, kada me je Vice Vukojevi? napao govore?i: Skidaj to s rukava, dok ti ja nisam po?upao. Nisam mogao vjerovati da visokopozicionirani politi?ar ne razumije stanje odnosa u BiH.
NACIONAL: Da li je na vas vren pritisak da se pripojite HZ-HB?
- To je to?no, pritisak je postojao. Nakon formiranja Hrvatske zajednice Bosanska Posavina i njenih vojnih postrojbi svaki pripadnik dobio je vojnu iskaznicu. Ta vojna iskaznica nije imala obiljeja Hrvatske zajednice Herceg Bosne radi ?ega su nai vojnici ikanirani, poniavani, a na punktovima u dijelovima BiH, koje su kontrolirali pripadnici Hrvatske zajednice Herceg Bosna nae vojne iskaznice su unitavane. Tada ve? izabrani predsjednik HDZ-a BiH Mate Boban uvjeravao me da trebam prihvatiti politi?ka na?ela Hrvatske zajednice Herceg Bosne, nude?i mi tom prilikom visoke poloaje u politi?koj hijerarhiji, uz uvjet da izazovem rat s balijama kako je on nazivao pripadnike bonja?kog naroda. Sve te ponude sam odbio obrazlau?i ih ?injenicom da mi u Bosanskoj Posavini svakodnevno ukapamo na desetine mrtvih boraca dok u isto vrijeme Hercegovina cvjeta u gospodarskom, politi?kom, kulturnom i svakom drugom pogledu.
NACIONAL: Govori se da ste se vrlo snano sukobili s hercegova?kom strujom upravo prigodom imenovanja Mate Bobana za predsjednika HDZ-a BiH ?
- Na tom sastanku su, izme?u ostalih, bili nazo?ni i Gojko uak, Miroslav Tu?man, Perica Juri? i general Slobodan Praljak. Ve? su bili kupljeni politi?kim pozicijama ljudi koji su bili predsjednici ratnih kriznih tabova u nekim op?inama Bosanske Posavine. Tom prigodom meni se obratio Jozo Mari?, bliski suradnik Mate Bobana, rije?ima: Evo ?ovjeka koji ne dozvoljava da se Bosanska Posavina integrira u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Nakon toga su uslijedili pritisci sa svih strana tako da sam istu ve?er Grude napustio u tajnosti jer sam dobio poruku od hrvatskog saborskog zastupnika Muhameda Zuli?a, da mi prijeti fizi?ka likvidacija. Spomenut ?u jo jedan detalj. U razgovoru s Matom Bobanom, kada mi je prigovarao neprihva?anje politi?kog ustrojstva Herceg-Bosne, rekao sam da mi trebaju dvije bojne koje ?e biti konkretna pomo?, na to je on samo utio.
NACIONAL: Kako je Katoli?ka crkva u BiH gledala na problem Hrvata u BiH?
- Smatram da je Katoli?ka crkva sve vrijeme rata u BiH imala pravilan stav pokuavaju?i sa?uvati cjelovitost BiH. Molio sam da predstavnici kako Crkve tako i politike obi?u prostore Bosanske Posavine i neposredno vide to se doga?a s hrvatskim narodom, jednako tako i u srednjoj Bosni. Sje?am se, u ljeto 1992., tadanji nadbiskup vrhbosanski Vinko Pulji? bio je u posjetu Slavonskom Brodu. Zamolio me da pre?emo Savu kako bi osjetio i doivio sudbinu naroda Bosanske Posavine. Tom prigodom rekao mi je da je stanje izme?u Hrvata i Bonjaka zadovoljavaju?e, ali da se boji to ?e se dogoditi ako Mate Boban privoli Gojka uka i Franju Tu?mana da zamrze Bonjake. U tom slu?aju neka nam je dragi Bog na pomo?i. Naalost ove proro?anske rije?i su se obistinile i danas se narod Bosanske Posavine nalazi rasut od Kanade do Novog Zelanda. Nezaboravno je pismo koje je uputio Mate Boban pokojnom kardinalu Franji Kuhari?u u kojem je izvrije?ao ne samo stavove Katoli?ke crkve nego i cjelokupni hrvatski katoli?ki puk to je imalo za posljedicu reakciju Vatikana koja se ogledala u odluci pokojnog Ivana Pavla II. da u dravi BiH imenuje za kardinala nadbiskupa Vinka Pulji?a. To imenovanje, kao i odluka pokojnog Pape da posjeti BiH, su jasan stav o tome to Vatikan misli o problemima Hrvata u BiH i kako se oni trebaju rjeavati.
NACIONAL: to se dogovaralo na sastanku kod predsjednika Tu?mana 17. rujna 1992. s predstavnicima hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine?
- Navedeni sastanak odran je u vrijeme pred odlazak u enevu, gdje su Mate Boban i Radovan Karadi? sa suradnicima dogovarali politi?ku i teritorijalnu podjelu BiH. Na tom sastanku ponovno su do izraaja dole dvije koncepcije politi?kog i vojnog rjeenja BiH. Ponovno je dolo do razlika u pristupu i shva?anju predstavnika Hrvatske zajednice Herceg Bosne i mene kao predstavnika Hrvatske zajednice Bosanske Posavine. Politi?ki predstavnici iz Hrvatske zajednice Herceg Bosne Boban, Prli?, Mari?, Bunti?, Akma?i?, Bara?, ?osi?, Kraljevi?, Markei? inzistirali su na politici podjele BiH. Nasuprot njihovu stajalitu ja sam smatrao da se BiH mora sa?uvati kao jedinstvena drava tri konstitutivna naroda to je jedini mogu?i oblik opstanka BiH, a ujedno i stabilne drave Hrvatske. Uporno brane?i ovakvo stajalite, tada, a i danas smatram to interesom hrvatske drave, jer bez stabilne, sigurne i mirne BiH, ne moe biti sigurne i stabilne Republike Hrvatske. Naalost trebalo je pro?i 15 godina da se ovakva politi?ka razmiljanja pretvore u stvarnost i da danas politi?ke snage u Republici Hrvatskoj shva?aju bit problema za opstojnost Hrvata u BiH.
NACIONAL: Bili ste u kontaktima s predsjednikom Tu?manom neposredno prije pada Bosanskog Broda, je li on imao to?ne informacije o stanju na terenu?
- Bio sam u stalnom kontaktu s predsjednikom Tu?manom od po?etka rata i redovito ga izvjetavao o stvarnom stanju na terenu. Ne znam tko je i zato imao interes stanje prikazivati druk?ijim. Uostalom o tomu je govorio i general Stipeti?, zapovjednik isto?nog bojita, koji je sigurno bolje informiran o vojnim pitanjima. Iz njegova intervjua razvidno je da je postojala dvostruka linija kako zapovijedanja tako i informiranja. Da je tomu tako govori podatak da sam ja pet dana prije pada Bosanskog Broda posjetio generala Stipeti?a trae?i objanjenje za stanje na terenu. Tom prilikom general Stipeti? mi je gotovo kroz suze rekao: Ovdje je meni posao odra?en iza le?a. Kako sam neposredno nakon toga bio pozvan u Zagreb predsjedniku Tu?manu, zamolio sam doputenje generala Stipeti?a da to kaem predsjedniku, to mi je on i odobrio. Na susretu s predsjednikom, sa mnom je bio predsjednik kriznog taba Bosanskog Broda Ilija Kljaji?. Izme?u ostalog spomenuli smo i ovu ?injenicu na to je predsjednik odgovorio: Ja imam druge informacije, stanje na terenu je dobro. Na to sam mu rekao da to nije istina jer mu informacije dolaze frizirane ili neistinite.
Iz razgovora s generalom Stipeti?em saznao sam da je nakon pada Bosanskog Broda bio pozvan na sjednicu Vije?a obrane i nacionalne sigurnosti. Na toj sjednici, kada je zapo?eo izlaganje o razlozima pada Posavine naprasno ga je prekinuo Manoli? koji se je obratio predsjedniku Tu?manu rije?ima kako svi prisutni znaju to je dogovoreno oko Bosanske Posavine, osim generala Stipeti?a. Nakon toga general Stipeti? je napustio sjednicu, po njegovim rije?ima alostan, uvrije?en, ponien i izvan sebe. Rekao mi je da nije mogao vjerovati to je doivio. U trenutku kad pada Bosanski Brod u Zagrebu se u HNK odigrava opera kojoj prisustvuju predsjednik Tu?man, ministar obrane Gojko uak i ostali politi?ki vrh. Me?u inima bio je i tadanji generalni direktor HRT-a Vrdoljak koji je od svojih ljudi s terena doznao za pad Bosanskog Broda i o tome u HNK izvijestio ministra uka, na to je ministar uak odgovorio da nema govora te da su to dezinformacije s ?im je upoznao i predsjednika Tu?mana. Pa vi sad zaklju?ite tko je tu lagao.
NACIONAL: Je li general Slobodan Praljak bio ?ovjek od povjerenja tadanjeg ministra obrane Gojka uka, odnosno osoba koja se mijeala u zapovijedanje vojskom, irenjem dezinformacija unutar vojske i nagovaranjem da se povu?e s poloaja?
- S obzirom na ?injenicu da sam bio prisutan u Bosanskoj Posavini do njezina pada, mogu ispri?ati jedan detalj. U jesen 1992., obilaze?i linije obrane na Obodnom kanalu kod Bosanskog Broda saznao sam da je na terenu bio general Praljak. Nije mi bila jasna njegova uloga u tom trenutku. Stoga sam ga odlu?io posjetiti. U mojoj pratnji bio je brigadir Hrvatske vojske Mesud abanovi?, ?lan operativne grupe za isto?nu Posavinu postavljen na tu dunost uredbom predsjednika Tu?mana. Od Praljka sam zatraio objanjenje naputanja borbenih poloaja naih postrojbi. Na moje pitanje Praljak je arogantno odgovorio: Gospodine predsjedni?e HVO-a to ?e nama 2.000.000 muslimana da ne bi moda kupovali ku?e po Dubrovniku. okiran sam odgovorio: Gospodine Praljak vi ste ovdje doli ratovati, a moje je provoditi politi?ke odluke, te sam dodao to ?e Nijemcima 4.000.000 Turaka. Na ovakvu moju primjedbu Praljkovo osiguranje reagiralo je repetiranjem automatskog oruja jasno iskazuju?i svoj cilj. to mi je drugo preostalo nego se povu?i i ?ekati daljnji rasplet doga?aja.
'Postrojbe HVO-a Hrvatske zajednice Bosanske Posavine smatrali smo sastavnim dijelom oruanih snaga BiH. Ovom naom odlukom mi smo priznali legalno izabranu vlast na prvim slobodnim demokratskim izborima u BiH te titili njen legalitet i legitimitet kao i teritorijalnu cjelovitost', kae Begi? o odluci koju je Savjet HVO-a Bosanska Posavina donio 11. svibnja 1992.
http://www.nacional.hr/clanak/33753/dok-je-padao-brod-tudman-i-susak-gledali-su-operu-u-hnk


INTERVJU S FRA PETROM JELE?EM
Tu?man jest dijelio Bosnu i Hercegovinu
Autor: Ante Srzi?
Fra Petar Jele?, ?lan Franjeva?ke provincije Bosne Srebrene, teolog i povjesni?ar koji predaje na franjeva?kom Filozofsko-teolokom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na papinskoj Gregorijani s disertacijom 'Katoli?ka crkva u BiH i NDH', u razgovoru za tportal komentirao je optube Vlade i raznih braniteljskih udruga koje su se slile na ra?un predsjednika Ive Josipovi?a nakon govora u parlamentu Bosne i Hercegovine
Tako?er je progovorio i o Tu?manovoj politici podjele BiH koja je na cjedilu ostavila Hrvate iz Posavine i srednje Bosne te otkrio teoriju zavjere po kojoj je za pedofiliju u crkvi kriv komunizam.

1. Fra Petre, kako komentirate govor predsjednika Josipovi?a pred parlamentom BiH u kojem je izrazio aljenje to je i Republika Hrvatska 'svojom politikom devedesetih godina prologa stolje?a doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas mu?e'?

Odli?no sro?en govor predsjednika Josipovi?a pred parlamentarcima BiH je vrlo vaan doga?aj za ?itavu regiju i on predstavlja jednu od boljih stvari koje su se u zadnje vrijeme dogodile Bosni i Hercegovini. Ovaj hrabri Josipovi?ev potez i njegovo kajanje zbog tadanje hrvatske (Tu?manove) politike iz devedesetih godina nije, naalost, dobro prihva?en u redovima bosanskohercegova?kih Hrvata. Ni predstavnici hrvatskih politi?kih stranaka u BiH nisu oduevljeni ovim Josipovi?evim govorom, pa su onda svojim egzegetskim akrobacijama krenuli tuma?iti to je hrvatski predsjednik zaista htio re?i jer oni to, razumije se, znaju bolje od njega samoga. Kako bi dokazali vlastito politi?ko pravovjerje, me?usobno su se natjecali u ponavljanju lane i podani?ke tvrdnje da je hrvatska politika sve ovo vrijeme bosanskohercegova?kim ljudima ?inila samo dobro. Ovaj Josipovi?ev ?in ne ide na ruku ni mnogim srpskim politi?arima jer pridonosi stabiliziranju ukupne politi?ke situacije u BiH, to zacijelo ne odgovara Dodiku koji svojom destruktivnom politikom, uza sve o?itije toleriranje me?unarodne zajednice, eli pokazati da je u ovoj zemlji nemogu?e zajedno ivjeti.

2. Zato tako estoki napadi premijerke Kosor, HDZ-a i raznih braniteljskih udruga nakon njegova govora i posjeta BiH na predsjednika Josipovi?a?

Predsjednik Josipovi? je pred parlamentarcima rekao istinu o hrvatskoj politici prema BiH devedesetih godina, koja je zaista doprinijela podjelama i stradanjima ljudi u ovoj zemlji. To je o?ito zaboljelo mnoge Tu?manove suradnike iz HDZ-a koji se i danas nalaze na visokim poloajima u toj stranci i koji dijelom snose odgovornost za takvu politiku. HDZ-u RH ?e o?ito trebati jo puno vremena da se suo?i s negativnim posljedicama vlastite politi?ke ostavtine. Tu?man i uak su svojim potezima devedesetih godina smijenili kompletno legalno izabrano vodstvo bosanskohercegova?kog HDZ-a i na ?elo te stranke postavili svoga poslunika M. Bobana, ?ovjeka vrlo sumnjive prolosti, intelektualno i moralno nedorasla funkciji koju je obnaao. Jo je tragi?nije posljedice imala ?injenica to su svojim pijunsko-obavjetajno represivnim aparatom i podmetanjima unitili mogu?nost stvaranja jedne jake i ozbiljne autohtone politi?ke stranke bosanskohercegova?kih Hrvata, koja bi vodila afirmativnu politiku prema ovoj zemlji i svom narodu i umjesto toga ovdje stvorili posluni?ku kopiju hrvatskog HDZ-a sa samo jednim dragim vo?om. Tu?man i uak su vedrili i obla?ili cjelokupnim drutveno-politi?kim, ekonomskim i vojnim ivotom bosanskohercegova?kih Hrvata sve do svoje smrti i bez njihova odobrenja HDZ u BiH nije mogao donijeti nijednu vanu odluku. Vodili su dvoli?nu politiku prema BiH s jedne strane su deklarativno (i to ne uvijek) podravali njezin integritet, a s druge strane su svojim vojnim akcijama i dogovorima s Karadi?em (sporazum Boban - Karadi?), Krajinikom, Koljevi?em (koji je sve?ano priman u Banskim dvorima u Zagrebu) sekundirali srpskom agresoru, radili protiv ove zemlje i svojega naroda, posebno bosanskih i posavskih Hrvata ?iju su postojbinu bez imalo grinje savjesti prvo 1992. predali srpskom agresoru, a 1995. joj u Daytonu potpisali smrtnu presudu. Tu?man je nemoralno i nehumano optuio posavske Hrvate kako se nisu branili i naljutio se to su se usudili protestirati protiv njegovih 'vizionarskih' i 'dravni?kih' poteza u Daytonu.

3. Je li predsjednik Tu?man sudjelovao u pokuajima podjele Bosne i Hercegovine?

Naravno da jest i o tomu postoje brojni svjedoci, knjige, memoari, stenogrami, a najbolji svjedok je zacijelo vrijeme u kojem smo ivjeli osje?aju?i na vlastitoj koi sve posljedice takve Tu?manove politike koja je nanijela nesagledive tete ovoj zemlji, a prije svega bosanskim Hrvatima. Ako netko ne eli vjerovati vlastitim o?ima i pameti, objavljenim publikacijama i izjavama sudionika politi?kih doga?aja iz toga vremena, neka pro?ita Tu?manove intervjue i stenograme u kojima on, vrlo jasno i bez okolianja, govori o Bosni i Hercegovini kao o kolonijalnoj tvorevini koja ?e nestati i zastupa tezu da bi podjelom bosanskohercegova?kog teritorija trebalo udovoljiti Srbima jer bi time nestali razlozi za neprijateljstvo izme?u Hrvata i Srba (Slobodna Dalmacija). Ratom s Bonjacima u kojem nijedna strana nije ostala imuna na zlo?ine, zatim osnivanjem logora po zapadnoj Hercegovini, sistematskim unitavanjem Mostara i ruenjem Staroga mosta, Hrvatska je, po svjedo?enju samoga ministra Mate Grani?a, dola u me?unarodnu izolaciju i bila na pragu uvo?enja sankcija. Zlo?inima po?injenima u tom ratu i osnivanjem koncentracijskih logora za Bonjake, Hrvatska je naposljetku definitivno izgubila status rtve i ugled u me?unarodnoj zajednici, to je vrlo jasno pokazao i sprovod predsjedniku Tu?manu na koji nije doao nitko od relevantnih svjetskih i europskih politi?ara.

4. Predsjednik Josipovi? je obiao dva stratita Bonjaka i Hrvata, u Ahmi?ima i Krian?evu selu, gdje su ga, po prvi put zajedno mjestima stradanja, pratili i poglavari Katoli?ka crkve i Islamske zajednice u BiH. Ho?e li to doprinijeti poboljanju odnosa izme?u ova dva naroda?

To svakako treba pozdraviti i podrati i meni je drago to se to dogodilo. Osobno se nadam da ?e taj potez pridonijeti relaksaciji odnosa izme?u ova dva naroda iza kojih, kao najve?a tragedija po ovu zemlju, stoji krvavi ratni sukob prouzro?en prije svega Tu?manovim i ukovim antibosanskim i antimuslimanskim ressentimentom. U tom sukobu, naravno, nije nevina bila ni bonja?ka strana, kako se moe vidjeti po rtvama koje su ostale iza nekih postrojbi Armije BIH i kako to jasno pokazuju objavljeni stenogrami Alije Izetbegovi?a. Analiti?arima bi svakako mogla biti zanimljiva i ?injenica kako je jedan agnostik poput Josipovi?a, kojega se s oltara i u nekim crkvenim novinama javno vrije?alo nazivaju?i ga 'princom tame' (Katoli?ki tjednik),
5. Predsjednik Josipovi? se u BiH susreo i s predsjednicima hrvatskih parlamentarnih stranaka. Sastanku nije nazo?io jedino predsjednik HDZ-a Dragan ?ovi?. Kako to tuma?ite?

Vjerojatno je bio zauzet na jednom od sve u?estalijih sastanka s kolegom Dodikom, s kojim je nedavno u Banjoj Luci sklopio predizbornu suradnju prema kojoj ?e na predstoje?im jesenskim izborima Srbi iz Federacije podrati HDZ-ove kandidate, a ono malo preivjelih Hrvata iz tzv. Republike Srpske kandidate SNSD-a. Tom prilikom su se dvojica ?elnika pred kamerama uzajamno divila jedan drugomu i komplimentirala si na odli?noj politici koju vode ove dvije 'odgovorne stranke'. ?ovi? je ostao impresioniran funkcioniranjem tog, od Hrvata i Bonjaka, temeljito o?i?enog 'boljeg dijela' BiH koji mu je o?ito uzor kako bi trebao funkcionirati njegov imaginarni tre?i entitet, jo jedna predizborna prijevara u reiji ovog politi?ara.

Nisu stigli popri?ati o Bosanskoj Posavini, banjolu?kim i kotorvarokim Hrvatima, kako ne bi kvarili novostvorenu idilu na relaciji Mostar - Banjaluka. Nije 'prvom u Hrvata' uop?e zasmetalo ni nedavno Dodikovo licitiranje i laganje o 700.000 rtava u jasenova?kom logoru ni najnovije poniavanje rtava srebreni?kog genocida, koje ?e u?i u anale politi?kog i moralnog be?a?a jednog balkanskog politi?ara koji postaje sve sli?niji Miloevi?u. Zanimljivo je da ta ?injenica prolazi bez negativnih komentara u crkveno-politi?kom prostoru bosanskohercegova?kih Hrvata, dok se, s druge strane, ve? ?etiri godine papagajski ponavlja teza da Komi? ne moe predstavljati bosanskohercegova?ke Hrvate jer su za njega glasali i Bonjaci. ?ovi?u, koji je, uz raznorazne jelavi?e, bendere, ive mire jovi?e, ?ordae i ostale predstavnike novooboga?ene politi?ke 'elite', najodgovorniji za situaciju u kojoj se nalaze bosanskohercegova?ki Hrvati, o?ito nije bilo u interesu susresti se s Josipovi?em u Mostaru. No zato ?emo njega i nezaobilaznog mu sekundanta ?ordaa naalost uskoro vi?ati u po?asnim loama mnogih svetita i u prvim klupama naih crkava, jer se blie jesenski izbori, a narodu treba pokazati da se oni, uz vrlo spretno profitiranje na ljudskoj bijedi i muci, znaju pomoliti i Bogu za jo jedan uspjean ?etverogodinji mandat.

6. Postoji li me?u bosanskohercegova?kim Hrvatima ijedna politi?ka stranka koja bi mogla autenti?no i iskreno zastupati interese hrvatskog naroda? Znamo da se HDZ podijelio u dvije stranke postoje li me?u njima neke bitne razlike?

Odre?ene razlike izme?u dva HDZ-a postoje, ali ne bitne, kako je to neki dan, prilikom gostovanja u jednoj emisiji na FTV-u, alosno demonstrirao predsjednik HDZ-a 1990 Boo Ljubi?. Stranka HSS-NHI jedno je vrijeme bila barem neka oporba tetnoj politici HDZ-a, ali je nedavnim izborom Lj. Lovri? postala satelit-stranka Dragana ?ovi?a, to pokazuju i sve u?estaliji sukobi unutar te stranke i naputanje nekih od njezinih visokih dunosnika iz Posavine. Tu su HSP i jo neke druge stranke, ali ni u jednoj od njih ne vidim potenog i sposobnog lidera koji bi svojem narodu mogao ponuditi autenti?nu zdravu politiku i otklon od dosadanjih promaaja i zabluda. Posrijedi je ?ista borba za fotelje i jedan sirovi makijavelisti?ki pristup politici kao najpogodnijem obliku osobnog boga?enja.

7. Katoli?ku crkvu u zadnje vrijeme potresaju pedofilski skandali. Ho?e li to ozbiljno natetiti ugledu Katoli?ke crkve u naem drutvu?

To je ve? uvelike natetilo ugledu Katoli?ke crkve kao malo to u njezinoj povijesti, a sve posljedice tih stranih zlodjela po?injenih nad nevinom djecom su zapravo nesagledive. Jo jednom se pokazalo da Katoli?koj crkvi ne moe nauditi nikakav vanjski neprijatelj onoliko koliko ona sama sebi moe natetiti zbog izdaje vlastite vjerodostojnosti i osnovnih ljudskih i evan?eoskih principa.

8. Jeste li pro?itali nedavni dopis Hrvatske biskupske konferencije upu?en papi Benediktu XVI u kojem biskupi sa svojim sve?enicima slono ustaju u obranu od napadaja na Crkvu, 'misti?no tijelo Kristovo' i na samoga Papu? Kako komentirate sadraj toga pisma?

Pro?itao sam taj tekst u kojem me frapirala i raalostila ?injenica da hrvatski biskupi ni u jednoj jedinoj re?enici nisu nali za shodno da spomenu rtve djecu kojoj su zbog stranih trauma uniteni i djetinjstvo i ivoti. Umjesto toga, tu se redaju tipi?ne obranake teze i podsje?anje na komunisti?ka vremena kada se 'udaralo na pastire Crkve', kao da to ima ikakve veze s pedofilskim skandalima unutar Crkve. Izgleda da je komunizam kriv i za pedofiliju.

9. U kleri?kim krugovima u Hrvatskoj i BIH u zadnje vrijeme se sve ?e?e ?uju glasovi kako iza otkrivanja pedofilije u Crkvi stoje neki tajni centri mo?i koji, nakon to su napali na Crkvu u Irskoj, kre?u u obra?un s Katoli?kom crkvom u Poljskoj i Hrvatskoj. To je neki dan u svom intervjuu za Radio Odak ponovio i kardinal Pulji?. Kako komentirate tu teoriju zavjere?

Duga je povijest raznoraznih teorija urote unutar Katoli?ke crkve, a ova koju ste upravo naveli spada u jednu od najmatovitijih koju sam do sada ?uo. Ona, naravno, nema nikakve veze za stvarno?u i volio bih kada bi autori te izjave i 'spoznaje' otkrili koji su to tajni centri mo?i kojih se trebamo ?uvati. Pokazalo se, naalost, da se institucija koja pretendira da bude moralna vertikala u drutvu nije kadra ispravno postaviti i suo?iti s ovako stranim zakazivanjem unutar vlastitih redova i zlo?inom nad bespomo?nom djecom. Umjesto iskrenog kajanja zbog patnje nevinih rtava i pokuaja saniranja toga velikog skandala, kod crkvenih ljudi se pojavljuju ovakve besmislene teorije zavjere, kao i jadna opravdavanja da pedofilija postoji i u drugim segmentima drutva, kao da je to neka olakavaju?a okolnost za ono to su radili neki sve?enici i biskupi koji su zatakavali njihova nedjela. Ako se Crkva na ovaj na?in nastavi odnositi prema problemu pedofilije u vlastitim redovima, njezin ugled ?e biti ozbiljno naruen i kod najdobronamjernijih vjernika. Volio bih da odgovorni ljudi u Crkvi u?ine sve da se to ne dogodi jer ovo to se dosad napravilo po tom pitanju nije ispravan put kojim treba i?i.

10. Kako komentirate pisanje Ve?ernjeg lista o osnivanju komisije za Me?ugorje i kuloarske pri?e da postoji mogu?nost da se biskupa Peri?a, protivnika me?ugorskog fenomena, planira ukloniti iz Mostara kako bi se lake rijeio taj problem?

Smatram da nisam prava osoba za odgovor na to pitanje iz jednostavnog razloga to 'fenomen' Me?ugorja predstavlja sasvim irelevantnu stvar u mom osobnom i vjerni?kom ivotu, uz potivanje onih ljudi kojima to neto zna?i. Irelevantni ?e stoga za mene biti i rezultati te komisije koja ?e, po svoj prilici, postupiti u skladu s onom starom poslovicom 'vuk sit i ovce na broju'. To ?e, izgleda, jo dugo vremena, uz 'muke po vele?asnom Sudcu' biti dobar materijal za zabavu irokih narodnih masa.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/65081/Tudman-jest-dijelio-Bosnu-i-Hercegovinu.html

Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
 
:angry::0:confused::cheer:B):evil::silly::dry::lol::kiss::D:pinch:
:(:shock::X:side::):P:unsure::woohoo::huh::whistle:;):s
:!::?::idea::arrow:
 
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

!joomlacomment 4.0 Copyright (C) 2009 Compojoom.com . All rights reserved."

 
 
 
 

Tko je na Chatu
  • No users online
Iz Galerije
dsc04633
dsc04633
Anketa
Najnoviji komentari
www.Pik.ba

 

Zupni Ured Prud * Administrator * joomla * www.studiom.ba